Crvena i bijela polja: Zašto hrvatski grb ima takve boje i što one predstavljaju?

Poznavanje tog vremenskog razdoblja bitno je kako ne bismo nasjeli na brojne mitove stvorene zbog površnog ili nikakvog poznavanja ranog novog vijeka. Također, mnogi događaji iz ta tri stoljeća ostali su toliko ukorijenjeni da su njihove posljedice praktički neokrznute dočekale suvremeno doba.

Primjera za to ima mnogo diljem svijeta, od onih svakodnevnih, poput pitanja zašto se u skandinavskim državama djecu plaši da će im doći Hrvat ako ne budu dobra, do ozbiljnih političkih, primjerice zašto je i danas u SAD-u čaj simbol borbe za niže poreze (TEA Party, zbog Bostonske čajanke).

Stoga je važno shvatiti kako je i zašto došlo do toga da se određeni događaj od prije nekoliko stoljeća tako izravno odražava na današnje vrijeme. U ovom eseju tema će biti usmjerena na to kako je došlo do toga da šahovnica postane hrvatski grb.

Prije nego što se osvrnemo na šahirani grb kao jedan od simbola Hrvatske, valja imati na umu da postoje i oni mnogo stariji. Konkretno, najstariji su mjesec i zvijezda Danica. Za razumijevanje toga kako je šahovnica postala službeni grb treba dati opsežniji uvid u tadašnje okolnosti na ovim prostorima.

Prije provale Osmanlija na ova područja postojalo je Kraljevstvo Dalmacije i Hrvatske (dakle, jedno kraljevstvo, a dva geografska teritorija). Grb tog kraljevstva prikazivao je tri lava. Često se može čuti rasprava o tome radi li se na spomenutom grbu o trima lavovima, risovima ili leopardima, no to je pogrešno postavljeno pitanje.

Naime, na hrvatskom povijesnom prostoru doista su pronađeni grbovi s trima lavovima, trima risovima te trima leopardima. Stoga je pogrešno jedan izbor smatrati točnim odgovorom jer svaki može biti točan. Pitanje je samo o kojem je konkretnom grbu riječ.

Na gore spomenutom grbu, prema velikoj i bujnoj grivi, može se zaključiti da je riječ o lavovima. Zanimljivo je kako se taj grb često navodi kao simbol Dalmacije, iako je njegov najstariji primjerak pronađen u srednjovjekovnoj jezgri Hrvatske (prostor od Knina do Nina).

Naravno, to je područje poslije „postalo” Dalmacija (koja je dotad obuhvaćala prostor južnije od toga), Hrvatska se „podigla” na prostor srednjovjekovne Slavonije (od Like preko Zagreba do Požeškog gorja), a Slavonija je „pomaknuta” istočnije.

Tek poznajući ove činjenice možemo krenuti dalje u otkrivanje toga kako je šahovnica postala službeni grb te postoji li „pravo” prvo polje na njoj.

Nakon što je Dalmacija potpala pod Mletačku Republiku, Hrvatska se našla na važnom raskrižju. Kamo dalje, budući da su Osmanlije bile u punoj snazi i prodirale sve zapadnije?

Stoga je na Cetingradskom saboru 1527. donesena bitna odluka koja nije bila ni toliko jednostavna ni toliko podržana kao što ju je historiografija nekada pokušavala prikazati. Ipak, bitna odrednica ostaje nepromijenjena: Hrvatska se svrstala uz Habsburgovce (Austriju).

To je, uza sve nesavršenosti, pa i poneke negativne pojave, ipak čvrsto utemeljilo Hrvatsku na strani Beča, jedne od najvažnijih metropola u Europi. Svrstavanje na stranu Zapada u obrani Europe najvažnije je za razumijevanje onoga što ovaj esej razrađuje: odakle šahovnica i zašto su polja baš takve boje?

Za odgovor na prvo pitanje bolje je staviti se u položaj Habsburgovaca nego Hrvata. Naime, iz austrijske perspektive bio je potreban nekakav zid koji će stajati između njih i potencijalnih osvajača, neki teritorij koji nije izravno Austrija, ali je ipak na strani Austrije, tako da se na njemu mogu voditi borbe koje će čuvati zaleđe, Habsburgovce i Zapad.

Time je simbol šahovnice u hrvatskom slučaju odgonetnut: Hrvatska je služila kao bedem u obrani Europe. Dakle, tih 25 polja na šahovnici predstavljaju crijepove zida.

Sljedeće važno pitanje tiče se boja i njihova rasporeda na tom grbu, a to su crvena i bijela (heraldički ispravno: srebrna).

Najstarija hrvatska šahovnica datira iz 1495. godine i na njoj je prvo polje (gornje desno) bijelo, tj. srebrno. No, ta šahovnica nije bila službeni državni simbol Hrvatske, već je to prvi put postala upravo ona s Cetingradskog sabora.

Također, raspored s prvim bijelim (srebrnim) poljem ne uklapa se u nastavak argumentacije koja slijedi, a koja je vezana uz okolnosti na početku 16. stoljeća.

I u tom slučaju odgovor je ponovno bolje najprije potražiti u Austriji. Boje na austrijskoj zastavi idu redoslijedom „crveno – bijelo – crveno”. Kada se neparan broj linija popunjava dvjema bojama, jasno je da će biti više one boje kojom počinje prva linija.

Preslikamo li tu situaciju na hrvatsku šahovnicu, uočavamo nevjerojatnu sličnost. Ako je prvo polje crveno, ukupno će crvenih polja biti više, a upravo je to slučaj sa šahovnicom iz 1527. godine.

Time se vrlo jasno i razumno može izvući jednostavan zaključak: boje hrvatske šahovnice preuzete su izravno s austrijske zastave.

Na to da se pazilo i na detalje upućuje upravo kopiranje rasporeda boja, zbog čega na spomenutom grbu iz 1527. one idu redoslijedom „crveno – bijelo (srebrno) – crveno…” i tako redom do kraja.

Naravno, od tada do danas pojavilo se mnogo šahovnica različitih oblika i rasporeda (prvih) polja. Samim time, kao i kod triju životinja na dalmatinskom grbu, nije jedna šahovnica „ispravnija” od druge.

Međutim, razmatrajući kako je došlo do toga da ona postane hrvatski grb, nezaobilazno je osloniti se na važnost ugledanja na austrijsku zastavu, pri čemu valja imati na umu i raspored boja na njoj.

To znači da odluka o prvom crvenom polju nije bila puka slučajnost, već dobro i mudro promišljen potez.

Naposljetku, imajući u vidu sve gore iznesene tvrdnje, može se zaključiti kako je vezivanje Hrvatske uz Habsburgovce i bečki dvor bila toliko važna odluka za one koji su je donijeli da su i na jednom od najvažnijih državnih simbola željeli potvrditi svoju lojalnost Austriji.

Štoviše, ona je ovim putem iskazana dvostruko: simbolika zida vrlo je jasna, ali povrh toga boje „crijepova” (polja), kao i njihov raspored, podudaraju se s rasporedom boja na zastavi države kojoj je Hrvatska trebala biti bedem.

Autor:Ivo Kokić

Ovaj tekst je autorska kolumna. Stavovi izneseni u kolumni osobni su stavovi autora i ne moraju odražavati stavove uredništva Portala hrvatskih branitelja. Kolumna je objavljena u svrhu razmišljanja, poticanja javne i argumentirane rasprave.