Nekoć zvijezda katoličkih medija u Americi, ponovno zasjala

Prigodom beatifikacije: Nadbiskup Fulton J. Sheen

Prošloga tjedna, pobliže 24. rujna 2026., u višenamjenskom stadionu „Dome at America's Center” u St. Louisu, Missouri, slavljena je svečana misa na kojoj je nadbiskup Fulton J. Sheen proglašen blaženikom Katoličke Crkve. Slavlju je nazočilo više od 50.000 vjernika, 1000 svećenika, 850 bogoslova, 250 đakona i 89 biskupa. Sheen je sedmi američki blaženik i prvi biskup rođeni Amerikanac koji je proglašen blaženim.

Životni put

Fulton J. Sheen rođen je 1895. u gradiću El Pasu, Illinois, 50 km od grada Peorije ili oko 200 km jugozapadno od Chicaga. Bio je najstariji od četvorice braće u obitelji. Krsno mu je ime Peter, ali kao dijete često je boravio kod roditelja svoje majke, u obitelji Fulton, pa bi njihovi susjedi za njega rekli da je „Fultonov mali”. Kad je primio sakrament krizme i službeno je postao Fulton John Sheen.

U školi je uvijek bio odlikaš. Tako je na završetku srednje škole bio uzveličan kao najuspješniji đak među maturantima svoje generacije. Nakon što je završio studije filozofije i teologije na Katoličkom sveučilištu u Washingtonu, D.C., bio je zaređen (1919.) za svećenika biskupije Peorije. Potom je otišao na poslijediplomske studije u Belgiju, na poznato sveučilište Louvain, i ondje ne samo doktorirao nego i briljirao!

Više od 20 godina predavao je filozofiju na Katoličkom sveučilištu u Washingtonu i već rano postao uglednim profesorom. Godine 1923. primio je nagradu „Kardinal Mercier” za međunarodnu filozofiju. Jedno vrijeme služio je i kao župnik, a godine 1951. imenovan je pomoćnim biskupom nadbiskupije u New Yorku. Od 1966. bio je poglavar mjesne crkve u Rochesteru, New York, i tu služio do umirovljenja (1969.), uoči 75. rođendana. Tada je imenovan nadbiskupom naslovne biskupije Newport u Walesu, U.K.

Zvijezda na američkom nebu

Uz redovite dužnosti, biskup Sheen otpočeo je paralelan evangelizacijski rad rabljenjem suvremenih tehnoloških, odnosno medijskih sredstava. Već 1926. krenuo je emitirati korizmene nagovore na newyorškim radijskim postajama. Preko nacionalne radijske mreže NBC otpočeo je 1930. godine nedjeljnu večernju radijsku emisiju, „Katolički sat” (The Catholic Hour), koja je privlačila preko četiri milijuna slušatelja tjedno. Godine 1952., nakon što je imenovan (1951.) pomoćnim biskupom u New Yorku, pojavila se na malim ekranima njegova televizijska serija „Život je vrijedan življenja” (Life is Worth Living). Kroz tu emisiju postao je ne samo prepoznatljiv nego i pozorno gledan i slušan diljem Amerike i šire.

Naime, DuMont TV, jedna od tadašnje tri TV nacionalne mreže, ponudila je biskupu Sheenu da, ako želi, emitira polusatni vjerski program. Dali su mu tjedni termin utorkom navečer, nasuprot tadašnjim TV zvijezdama Miltonu Berleu na NBC-u i još poznatijemu Franku Sinatri na CBS kanalu. Dotična TV kuća bila je bez ikakve nade da će jedan katolički biskup privući hvalevrijednu pozornost gledateljstva. Njima je bilo stalo da se i na njihovu TV kanalu „nešto vrti” jer su im druga dva takmaca bila, mislili su, nedostižna. Ali čudo se dogodilo!

Samo godinu dana poslije, biskupa Sheena gledalo je više od deset milijuna Amerikanaca, a s vremenom broj je narastao i do 30 milijuna. Godine 1953. osvojio nagradu Emmy za „najistaknutiju televizijsku osobu”, pobijedivši sve tadašnje velike TV zvijezde. Prigodom primanja nagrade ostao je zapamćen po kratkom govoru, rekavši, među ostalim, da za svoj uspjeh zahvaljuje „četvorici svojih pisaca: Mateju, Marku, Luki i Ivanu”. To je bio biskup Sheen; jezgrovito jasan i šaljiv. Bio je nominiran za nagradu Emmy još dva puta, 1954. i 1957. godine, a u travnju 1952. našao se na naslovnoj stranici tjednika Time. Sheenova medijska evangelizacija mijenjala je naslove i TV postaje, ali je trajala do 1968 godine. Osim radijskih i TV emisija, biskup Sheen objavio je brojne članke i više od šezdeset knjiga, od kojih je desetak steklo prestižan ugled.

Sjećam se Sheenovih polusatnih TV nastupa u drugoj polovici 1960-ih, koje su za mene bile potpuno „drugi svijet” od onoga iz kojega sam tada izbjegao. Tadašnji jugo-komunistički režim progonio je i zatvarao katoličke biskupe i svećenike, a u Americi sam gledao kako katoličkoga biskupa na nacionalnoj TV gledaju milijuni vjernika i nevjernika. To je bila sloboda koju sam tada tražio i osjetio!

Privlačnost biskupa Sheena i njegovih izlaganja bila je velika. Iz njega je žarila dostojanstvena poniznost. U biskupskoj odori s crveno-ljubičastim plaštem, stajao bi ispred crne školske ploče s kredom u ruci. Zapisivao bi ključne riječ iz svojih izlaganja. Uvijek logičan, jednostavan, kratak, jasan, jezgrovit i šaljiv. Bio je predavač i učitelj, više nego propovjednik.

Jedna od odlika njegovih TV izlaganja bila je i činjenica da je govorio ne samo katolicima nego svim ljudima dobre volje, u Americi i svijetu. Ali njegova univerzalnost nije bila ideološki ulizivačka (kao u mnogo slučajeva danas). Poruke su mu bile čvrsto temeljene na evanđelju i učenju Katoličke Crkve. Sama njegova TV pojava u biskupskoj odori bila je znak njegova samopouzdanja i vjere u onoga u čije ime govori, kao i javno svjedočenje pripadnosti Katoličkoj Crkvi. Nije nikomu laskao ili se dodvoravao. Govorio je istinu koja se temelji na božanskoj Objavi. Vjerovao je u Boga kao dobroga Ocu i Isusa kao bliskoga prijatelja. Vjera je iz njega zračila i bila prepoznata. Mnogi su prihvatili njegovu poruku, odnosno poruku evanđelja.

Biskup Sheen imao je i posebnu odanost prema Blaženoj Djevici Mariji. Njoj je posvetio knjigu naslovljenu Prva ljubav na svijetu (The World's First Love). Među ostalim, napisao je: „Kao što majka bolje poznaje potrebe od djeteta, tako i Blažena Majka razumije naše vapaje i brige te ih poznaje bolje nego što mi sami sebe poznajemo.”

Njegovi uspjesi nisu bili plod samo njegove vjere i prirodne inteligencije nego i marljiva i ustrajna rada. Tijekom snimanja svojih TV emisija nije se služio teleprompterom ili bilješkama, ali kažu da bi za svaku TV emisiju (trajale su 28 minuta) proveo 35 sati pripreme! Takav je bio i kao sveučilišni profesor. Njegovo uvjerenje bilo je da „učitelj koji sam ne uči, nije učitelj”! Još važnije, svako jutro, sve od kad je bio zaređen za svećenika, provodio je sat vremena pred Presvetim Sakramentom. U molitvi i meditaciji pripremamo bi se za javne nastupe koji su odisali ne samo njegovom dubokom vjerom nego su svjedočili o njegovu širokom znanju.

Blaženi nadbiskup Fulton Sheen bio je puno više nego zbroj svih svojih knjiga, članaka ili radijskih i TV emisija. Bio duboko ukorijenjen u vjeri i služio kao oruđe u rukama svojega prijatelja Isusa i Majke mu Marije.

Zlatno doba Katoličke Crkve u Americi

Dok je Katolička Crkva u Europi (i drugdje) tijekom prošloga stoljeća prolazila kroz ratove i suočavala se s radikalnim bezbožnim ideologijama, američka Crkva, premda tada ocrnjivana od većinskoga protestantskoga življa, rasla je i jačala. Broj katolika bivao je sve veći, a crkvene ustanove sve jače. Takav razvoj usko je vezan uz dolaske katoličkih imigranata iz Europe.

Naime, polovicom 19. stoljeća, u Ameriku je pristigao velik broj dviju katoličkih skupina: Irci, zbog tragične „Velike gladi” i Nijemci, zbog progona u njemačkim državama gdje su vladali protestanti. Već 1860-ih u Americi je bilo više od tri milijuna katolika. Ali najveći priljev katoličkoga pučanstva otpočeo je krajem 19. stoljeća, kad su masovno pristigli imigranti iz centralne i južne Europe: Poljaci, Litavci, Hrvati, Slovaci, Česi, Ukrajinci, Mađari, Slovenci, Talijani... Tako je već početkom drugoga desetljeću 20. stoljeća broj katolika u Americi porastao na više od 20 milijuna, a godine 1970. bilo ih je blizu 48 milijuna, ili oko 19 %, odnosno 23,5 % ukupnoga pučanstva.

Prve su emigrantske generacije, uz vrlo težak rad i velike žrtve, utemeljile etničke katoličke župe i uz njih škole. Na tim skromnim temeljima, rasle su druge katoličke ustanove: od sveučilišta i srednjih škola do bolnica i samostana. Godine 1950., na primjer, u Americi je bilo oko 2400 katoličkih srednjih škola, 225 katoličkih koledža i sveučilišta, više od 700 katoličkih bolnica... Sve napravljeno i uzdržavano bez pomoći države!

Obitelji su imale brojnu djece, redovito se išlo nedjeljom na misu. Građene su monumentalne župne crkve i samostani. Župe su imale društva za razne djelatnosti, od kulturnih i športskih do karitativnih i molitvenih.

Etničke župe čuvale su i gajile ne samo vjeru nego i etničku pripadnost, posebice kod onih nacionalnosti koje su bile potlačene u domovini. Dobar su primjer i hrvatske župe u Americi. U Chicagu i široj okolici, na primjer, polovicom prošloga stoljeća djelovalo je 9 hrvatskih katoličkih župa, sedam ih je od njih imalo župne škole, a sve su imale prostorije za okupljanje i razna laička društva.

Zadugo se na katolike gledalo s nepovjerenjem. Sumnjalo se u njihovu lojalnost i demokratičnost jer su navodno previše poslušni papi u Rimu. Ali svojim radom i uspjesima u svim mogućim profesijama, katolici su razbili te predrasude, posebice tijekom Drugoga svjetskoga rata, kad su se katolički vojnici rame uz rame s protestantima borili i ginuli, a poslije rata brojni katolički veterani postigli su sveučilišne diplome.

Upravo ta dva-tri desetljeća u poraću možemo nazvati „zlatnim dobom” američkoga katolicizma, a biskup Fulton Sheen bio je dragulj koji je sjao upravo u to doba. Njegove TV emisije, temeljene na evanđelju, bile su pune vjere, nadahnuća i optimizma u bolju budućnost.

Nije on govorio samo o Isusu, Mariji, raju, paklu i svetcima, nego i o društvenim (ne)prilikama, o ratu u Vijetnamu, ideologijama totalitarizma... Zanimljivo, jedno je vrijeme njegov rad pratila američka federalna policija (FBI) jer je po nečijemu mišljenju bio previše kritičan prema marksizmu i komunizmu, a nije bilo poželjno kritizirati Staljina, američkoga ratnoga saveznika. Ali Sheen se nije obazirao na ovozemaljske prosudbe. Njegov „prijatelj Isus” bio mu je jedino mjerilo.

Sheen i Stepinac

Danas je Hrvatima i u domovini znano da u mjestu White Plainsu, država New York, postoji poznata srednja škola koja nosi ime nadbiskupa Stepinca. Svečano je blagoslovljena 12. rujna 1948. godine, uz nazočnost više od 5000 vjernika. Tada je to bila najmodernija katolička srednja škola u svijetu.

U toj svečanosti sudjelovao je, uz kardinala Spellmana, i biskup Fulton J. Sheen. Tom je prigodom, među ostalim, rekao: „‘On [Stepinac] će brzo biti zaboravljen’, rekao je Tito. Pilat je isto mislio, kad je zatražio posudu s vodom da opere Krista sa svojih ruku. Dok su kaplje poput blistavih dragulja na jutarnjem suncu padale s njegovih ruku, on je bio uvjeren u svom srcu, da sve vode iz sedam mora ne bi bile dovoljne da operu krv s njegove duše. ‘Što ću raditi s Kristom’, odzvanjalo je kroz stoljeća, kao što i novi Pilat pita: ‘Što ću raditi sa Stepincem’: Stepinac, koji je išao na sud kao duhovni pastir Hrvata, izišao je iz sudnice kao opći vođa svog naroda i kao uzor svijetu.”

„Kardinal [Spellman] je učinio, da tisuće kamena tisuće puta odzvanjaju: Stepinac mu je ime! Kamen odbačen po jugoslavenskim graditeljima postao je temeljni kamen jedne zgrade u Americi. Dok generacije za generacijama mladeži budu prolazile ispod tog portala i imena, proročanstvo Pisma ispunit će se: ‘Ex ore infantium’ – iz usta mladeži bit će spominjano njegovo ime – ime Stepinac. Ova škola ne nosi to ime iz mržnje protiv njegovih lažnih sudaca niti želi unaprijed odrediti kako će Crkva ocijeniti njegovu svetost, nego hoće biti dokaz i svjedok da mi živimo u doba živih primjera.”

Fulton J. Sheen i John F. Kennedy

Dok je biskup Sheen svojim radijskim i TV emisijama zadivio milijune Amerikanaca, mnoge od njih i priveo Bogu i Crkvi, John F. Kennedy u političkom životu postigao je najviše što se moglo postići; premda katolik, izabran je za predsjednik Amerike. Ta dvojica katolika, može se reći, predstavljaju i razvoj dvaju različitih pristupa katolicizmu u Americi u drugoj polovici prošloga stoljeća. Prvi je onaj Sheenov, čvrst i dosljedan, utemeljen na evanđelju i učenju crkvenih otaca. Govorio je: „Moralna načela ne ovise o glasovanju većine. Ispravno je ispravno čak i ako to nitko ne čini; pogrješno je pogrješno čak i ako to svi čine.”

Kennedyjev pristup katoličkoj vjeri u Americi (i drugdje) bio je (i ostao) pragmatičan, politički, fleksibilan, traži „glasove” mase. Takav relativizam bio je klica postupnoga „hlađenja” i razvodnjavanja katoličke vjere, ne samo u Americi, do te mjere da predsjednik Joe Biden, navodno katolik, vjenčava istospolne brakove i čvrsto brani slobodu ubijanja nerođene djece! Ali valja se nadati da, po zagovoru blaženoga Fultona J. Sheena, ponovno oživljava čvrsta vjera, onakva kakvu je on slijedio i propovijedao.

Ante Čuvalo