NAJPRIJE SU NAS RAZORUŽALI,A ONDA ZVJERSKI NAPALI!

U tom kontekstu na početku donosim vrlo zanimljiv razgovor sa povjesničarom, bivšim pomoćnikom obrane, Ivanom Kozlicom.

 Po njemu, pravi početak rata treba vezati uz oduzimanje oružja Teritorijalne obrane, jer je TO bila jedna od važnih oružanih komponenti JNA. Kozlica podsjeća da je TO ustrojen nakon ustava 1974 uz snažno protivljenje JNA koja je i kasnije stalno tražila ukidanje tog sustava naoružavanja republika. 

Kozlica podsjeća da je JNA pažljivo pratila razvoj situacije, da je na samom početku 1990 kad su Hrvatska i Slovenija raspisali višestranačke izbore razmatralamogućnost „smanjenja Teritorijalne obrane, kako bi imali mogućnost oduzimanja oružja“. I onda su odlučili reagirati. „Kad je završio prvi krug parlamentarnih izbora, u travnju 1990 tzv. Savjet za narodnu obranu donosi odluku da se oružje TO, najprije u Hrvatskoj i Sloveniji preseli u skladišta JNA. 

Nakon rezultata drugog kruga tih izbora načelnik Generalštaba Blagoje Ađić, točno 14.svibnja 1990 izdaje tu naredbu. Taj je datum vrlo važan jer idući dan 15.5. dolazi do rotacije u Predsjedništvu SFRJ i Srbin Borislav Jović preuzima od Slovenca Janeza Drnovšeka mjesto predsjednika predsjedništva SFRJ. 

Dakle, odluka se donosi 14.5. jer je jasno da od sutra, od 15.5. Predsjedništvo pod Jovićevimvodstvom neće problematizirati tu odluku. Da je odluka donesena ranije možemo pretpostaviti da bi slovenski predsjednik predsjedništva Drnovšek reagirao i cijela bi ta tema došla u središte zbivanja. Sve je bilo tempirano u dogovoru JNA sa srbijanskim vrhom“, ističe Kozlica.

Zapovijed Blagoja Ađića ide u zagrebačku Petu armijsku oblast koja je spušta prema republičkom štabu TO, a riječ je onaredbi koja se tiče oduzimanja čak 220 000 komada oružja koje su kupili sami hrvatski građani. JNA je uspjela prije toga ishoditi da se čak 50 posto tog naoružanja već nalazilo u vojarnama, a tamo je stiglo pod njihovim izgovorima da samo oni imaju adekvatne uvjete skladištenja, prava vojna skladišta itd. Ostatak oružja je bio u općinskim skladištima TO, vrlo često u policijskim postajama, a jedan dio naoružanja je bio u firmama. 

Zanimljivo da u cijeloj Hrvatskoj nije bilo otpora predaji oružja iz općinskih štabova, osim u jednom slučaju. Kozlica podsjeća da je direktor tvrtke Mega u Zagrebu, Ante Peša, donio odluku sa svojim radničkim savjetom da neće predati oružje nego da će sami napraviti skladište točno po standardu koji traži vojska. 

To je bio jedini poznati slučaj pružanja otpora predaji oružja TO u ruke JNA 1990 godine. Kozlica podsjeća da je JNA vrlo vješto iskoristila onaj interregnum između prvog kruga prvih izbora i konačnih rezultata koji su došli za nekoliko tjedana. Baš tada, kad je stara vlast bila na odlasku, a nova još nije formirana oni kreću u akciju razoružavanja Hrvatske. 

Ivica Račan je na čelu komunističke partije, Ivo Latin na čelu Sabora i oni imaju stanovite ingerencije nad tim oružjem, ali tadašnji zapovjednik štaba TObio je Zdravko Novoselić koji ni tada ni kasnije, nije poštivao novoizabranu hrvatsku vlast, niti je, premda general, ikada prešao na hrvatsku stranu. Inače, glede ove teme, Kozlicadodaje i ovo: “Vidite, od 27 generala i admirala Hrvata koji su 1991 u aktivnoj službi u JNA, samo je njih sedam prešlo na hrvatsku stranu, a veći je dio ostao u Miloševićevoj JNA. 

Nemojmo zaboraviti da više od 50 posto Hrvata oficira JNA koji su se zatekli u JNA 1991 nikada nije prešlo na hrvatsku stranu“. S tim u vezi Kozlica detaljno objašnjava kakva je bila kadrovska slika vodstva Teritorijalne obrane u odnosu na nacionalni sastav Hrvatske. 

Naime, po zadnjem ondašnjempopisu u Hrvatskoj je živjelo 12 posto Srba. No, u štabovimaTO je bilo između 70 i 80 posto Srba! Na čelu je bio Hrvat, alivećina članova  republičkog štaba i većina članova općinskih štabova je bila srpske nacionalnosti. Kozlica će detaljnije:“Slična kadrovska situacija je bila u policiji. Naime, 1990 godine otprilike 60 do 70 posto ovlaštenih službenih osoba u policiji je bila srpske nacionalnosti, a ista je stvar bila u sekretarijatima za narodnu obranu. 

U Zagrebu je samo u gradskom štabu bilo oko 60 posto zaposlenih Srba, a svi načelnici odjela redom su bili – Srbi. Antiteroristička jedinica Lučko koja je tada brojila 50-60 ljudi, imala je od pet čelnih osoba četiri srpske nacionalnosti, uključujući zapovjednika! 

Osim toga, tada je u Zagrebu postojala tvrtka koja se zvala „Sigurnost“ i imala je ulogu današnjih zaštitarskih službi, to je tada bila jedina ozbiljno naoružana tvrtka osim policije, jer je osiguravala Sabor, Vladu i druge institucije. I ovdje je većina zaposlenih uključujući čelnog čovjeka bila -srpske nacionalnosti. 

Nastaviti će se      

Knjiga „Hrvatske povijesne istine 1“ može se naručiti na telefon 099 3996 011. Cijena knjige je 20 eura, dostava izdavača pouzećem, poštarina plaćena.  

Ovaj tekst je autorska kolumna. Stavovi izneseni u kolumni osobni su stavovi autora i ne moraju odražavati stavove uredništva tj. Portala hrvatskih branitelja. Kolumna je objavljena u svrhu razmišljanja, poticanja javne i argumentirane rasprave.