8. listopada 1991. izdana zapovijed za operaciju „Otkos-10“
Zapovjednik obrane Grubišnoga Polja Franjo Kovačević 8. listopada 1991. izdao je zapovijed za borbena djelovanja združenih snaga ZNG-a i MUP-a u budućoj operaciji „Otkos-10“. Napad nije počeo toga dana: slijedila su još tri tjedna priprema, a hrvatske snage krenule su u oslobađanje Bilogore 31. listopada. Danas se navršava 35 godina od dokumenta kojim je plan pretvoren u konkretnu vojnu zadaću.
Na bilogorskom bojištu 8. listopada 1991. nije počela velika bitka. Dogodilo se nešto manje vidljivo, ali vojno vrlo konkretno: zapovjednik obrane Grubišnoga Polja Franjo Kovačević izdao je pisanu zapovijed za izvođenje operacije kojom je trebalo osloboditi okupirani dio Bilogore.
Prema znanstvenom radu Kovačevića i njegova tadašnjeg zamjenika Đure Crkvenca „Vojna operacija Otkos-10: Planiranje, izvođenje i rezultati“ na Hrčku, prethodno je zapovjedništvo II. operativne zone Bjelovar procijenilo da postoje uvjeti za napad. Kovačević je određen za zapovjednika operacije, Đuro Crkvenac za njegova zamjenika, Ivica Debić bio je pomoćnik za sigurnost, a Ante Delić za borbeni moral.
Napad planiran iz tri smjera
Zapovijed od 8. listopada predviđala je napad združenih snaga ZNG-a i policije s polukružne osnovice, podijeljene u sjeverni, zapadni i južni sektor. Prvi cilj bio je otvoriti prometnicu Virovitica – Grubišno Polje i osloboditi područje zapadno od nje, a zatim nastaviti prema Đulovcu i Velikim Bastajima. Grad Grubišno Polje u svojoj ratnoj kronologiji donosi i dijelove te zapovijedi.
Za operaciju su pripremane 127. brigada ZNG-a Virovitica, Specijalna jedinica policije PU Bjelovar „Omega“, protudiverzantska satnija Bjelovar, 57. samostalni bataljun ZNG-a Grubišno Polje, 52. samostalni bataljun Daruvar, dijelovi 55. samostalnog bataljuna Bjelovar, satnija dragovoljaca iz Koprivnice, samostalne satnije iz Đurđevca, Velike Pisanice i Garešnice, vod iz Velikog Trojstva, policijske snage iz Grubišnoga Polja i Virovitice te tenkovske i druge snage potpore 105. brigade iz Bjelovara. U planiranju su sudjelovali i zapovjednici Đuro Dečak, Hamdija Mašinović, Željko Cepanec i Ivan Bosnar.
Nasuprot njima bile su snage pobunjenih Srba organizirane na Bilogori, potpomognute JNA. Na prostoru Grubišnoga Polja djelovao je Bilogorski odred Teritorijalne obrane, a u širem operativnom rasporedu protivničke su snage bile povezane s tzv. 28. partizanskom divizijom. JNA ih je opskrbljivala oružjem, pružala potporu i tijekom operacije djelovala zrakoplovstvom.
Od zapovijedi do oslobađanja Bilogore
Napad je počeo tek 31. listopada 1991. U međuvremenu su postrojbe mobilizirane, usklađivani su veze i zapovijedanje, a na pojedinim dijelovima bojišta vođena su djelovanja kojima se protivniku onemogućavalo pregrupiranje.
Do početka studenoga hrvatske su snage otvorile komunikaciju Virovitica – Grubišno Polje i oslobodile okupirana bilogorska naselja. Grad Grubišno Polje 4. studenoga, kada je njegovo područje oslobođeno, i danas posebno veže uz ratnu povijest grada.
Godine 2026. navršava se 35 godina i od zapovijedi i od same operacije. U Virovitici je početkom listopada već obilježena 35. obljetnica 127. brigade, jedne od glavnih snaga „Otkosa-10“, dok se središnje obljetnice operacije tradicionalno održavaju krajem listopada.
Vrijednost dokumenta od 8. listopada upravo je u tome što pokazuje da pobjeda na Bilogori nije nastala improvizacijom. Hrvatski branitelji i zapovjednici pripremili su snage, odredili pravce napada i povezali vojsku i policiju u zajedničku operaciju protiv pobunjeničkih snaga i njihove potpore iz JNA. Tri tjedna poslije taj je plan proveden na terenu.
Izvor:PHB
