Sertić Poljana 8. listopada 1991. – hrvatski branitelji krenuli vratiti presječenu prometnicu
Nakon što su pripadnici Teritorijalne obrane Plitvice 8. listopada 1991. ušli u Sertić Poljanu, zapovjednik Ratne jedinice Saborsko Marko Krizmanić uputio je oko 50 branitelja da oslobode prometnicu prema Saborskom. Kod predjela Sartuk došlo je do žestoke borbe u kojoj su hrvatski branitelji razbili neprijateljsku zasjedu, ali je selo nakon toga spaljeno, a dvije nemoćne hrvatske civilke ubijene.

Dok je Hrvatski sabor 8. listopada 1991. u Zagrebu raskidao posljednje državnopravne veze sa SFRJ, nekoliko desetaka kilometara od Plitvičkih jezera vodila se borba za cestu koja je opkoljenom Saborskom značila vezu sa životom.
Veća skupina Teritorijalne obrane Plitvice toga je dana ušla u hrvatsko selo Sertić Poljanu. Stanovništvo se povuklo prema Saborskom, a zapovjednik Ratne jedinice Saborsko Marko Krizmanić okupio je skupinu od približno 50 branitelja i poslao je prema selu sa zadaćom oslobađanja prometnice.
Najdetaljniju noviju rekonstrukciju donosi povjesničar Ivan Vuković u izvornom znanstvenom radu „Poljanak, Vukovići, Smoljanac i Sertić Poljana u Domovinskom ratu“, objavljenom 2024. u časopisu Podplješivički graničari i dostupnom na Hrčku.
Zasjeda iznad potoka Sartuk
Pripadnici TO Plitvice postavili su zasjedu uz cestu iznad provalije potoka Sartuk, s položaja koji im je omogućavao pregled prometnice. Hrvatski branitelji otkrili su zasjedu i uslijedio je težak pješački okršaj.
Četvorica branitelja Saborskog teško su ranjena. Među njima su bili Nikola Sertić i Petar Matovina. Ranjenici su prebačeni najprije u Slunj, a zatim u bihaćku bolnicu. Nikola Sertić, koji je samo devet dana ranije bio razmijenjen nakon zatočenja u Korenici i Kninu, zadobio je pet prostrijelnih rana i poslije je umro u bolnici.
Na strani TO Plitvice poginuli su zapovjednik voda Boro Hajduković te Radenko Bogdanović, Slavko Glumac, Čedo Rapaić i Željko Rapaić. Izvor navodi da je njihova tijela JNA preuzela tek trećega dana nakon borbe. Za sam okršaj kod Sartuka dostupni dokumenti potvrđuju Ratnu jedinicu Saborsko i TO Plitvice, nije dovoljno dokumentirano da je postrojba JNA neposredno sudjelovala upravo u toj borbi.
Nakon borbe uslijedio je zločin
Vojni uspjeh branitelja nije spasio Sertić Poljanu. Kada su hrvatski branitelji dva dana poslije ponovno došli u selo, zatekli su spaljene kuće, odvedenu ili pobijenu stoku i dvije ubijene starice: Ankicu Sertić, rođenu 1901., i Anu Sertić, rođenu 1903. godine. Anina kći Marija bila je teško ranjena, ali je preživjela. Prema istraživanju Ivana Vukovića, zločin su počinili pripadnici čete TO Plitvice pod zapovjedništvom kapetana prve klase Dane Skokanića.
Selo je potom moralo biti privremeno prepušteno agresorskim snagama, a obrana Saborskog učvršćena je na Kuselju.
Borba kod Sartuka pokazuje što je obrana Saborskog tada značila. Pedesetak ljudi krenulo je prema nadmoćnom protivniku jer je gubitak još jedne prometnice dodatno stezao obruč oko mjesta. Agresorske snage uspjele su spaliti i zauzeti Sertić Poljanu, ali tog 8. listopada zasjedu nisu pretvorile u hrvatski poraz.
Izvor:PHB











