8. srpnja 1809. rođen Ljudevit Gaj – jezikoslovac i pisac budnice ‘Još Hrvatska ni propala’

Zanimljiva loza predaka Ljudevita Gaja

Zanimljivo je da mu roditelji nisu bili hrvatskog podrijetla. Naime, prema tradiciji, obitelj Gaj potječe iz Burgundije u Francuskoj. Od tamo su se neki Gajevi preci doselili u Spiš u sjevernoj Ugarskoj (današnja Slovačka). Ljudevitov otac Ivan (Johann Gay) doselio se kao ljekarnik iz mađarskog Soprona u Krapinu. Majka Ljudevita Gaja zvala se Julijana rođ. Schmidt i bila je njemačkog porijekla, kći kotarskog kirurga koji se doselio u Krapinu kad je ona bila dijete.

Život i djelo

Mali Ljudevit Gaj odrastao je u obitelji u kojoj se govorilo njemačkim jezikom, no majka je njegovala i hrvatsku kajkavštinu. Za mladost Ljudevita Gaja zanimljivo je da se interesirao za lokalnu povijest svoje Krapine. Tako je u knjižnici Franjevačkog samostana u Krapini pronašao latinski rukopis patera Sklenszkog iz 1779. godine “Brevis Descriptio loci Krapina ejusque oppidi” (“Kratki opis mjesta Krapine i njenog trgovišta”). Na osnovu tog rukopisa izdao je jedno od svojih prvih djela uopće – knjižicu “Dvorci kraj Krapine” (u njemačkom izvorniku “Die Schlösser bei Krapina”).

U Hrvatskoj povijesti i kulturi nema tako malene ni tako skromne knjige s tako dubokim i tako dalekosežnim posljedicama kao što je Gajeva „Kratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopisana“. Knjižica je na hrvatskom kajkavskom i njemačkom jeziku izašla u Budimu 1830. i označava početak narodnog preporodnog gibanja u Hrvatskoj u prvoj polovici 19. Stoljeća. Knjižica nastoji za svaki fonem u hrvatskom jeziku uvesti jedan grafem latiničnog pisma, pa se po njemu hrvatska abeceda još popularno naziva i „gajicom“. Time je slovopisno ujedinio cijeli hrvatski narod.

Međutim, Gajeva jezična politika može se podijeliti na dva dijela. Nakon kajkavske faze, Gaj počinje promovirati štokavsko narječje kao temelj budućeg hrvatskog jezičnog standarda, što dolazi usporedno sa sve izraženijim južnoslavensko-unitarističkim tendencijama narodnog preporoda, pa tako i Gajeve „Novine horvatske“, koje su počele izlaziti 1835. godine, već 1836. mijenjaju naziv u „Novine ilirske“.

Osim kao reformator pravopisa, Gaj je najznačajniji kao inicijator buđenja hrvatske nacionalne svijesti – njegove novine, a naročito književni prilog „Danica horvatska, slavonska i dalmatinska“ (kasnije „Danica ilirska“) presudno su utjecale na političko formiranje budućih generacija hrvatskih intelektualaca.

Hrvatski narod ga u narodnoj svijesti pamti po domoljubnoj pjesmi „Još Hrvatska ni propala“ koju je uglazbio Ferdo Livadić.

Još Hrvatska ni propala

Još Hrvatska ni propala dok mi živimo,
visoko se bude stala kad ju zbudimo.
Ak je dugo tvrdo spala, jača hoće bit,
ak je sada u snu mala, će se prostranit.

Hura! nek se ori i hrvatski govori!

Ni li skoro skrajnje vrijeme da nju zvisimo,
ter da stransko teško breme iz nas bacimo?
Stari smo i mi Hrvati, nismo zabili

da smo vaši pravi brati, zlo prebavili.

Hura! nek se ori i hrvatski govori!

Oj, Hrvati braćo mila, čujte našu riječ,
razdružit nas neće sila baš nikakva već!
Nas je nekad jedna majka draga rodila,
hrvatskim nas, Bog joj plati, mlijekom dojila.

Hura! nek se ori i hrvatski govori!