DUBROVNIK BEZ VEZA, STRUJE I VODE

U šest sati ujutro 1. listopada 1991. počeo je opći napad na Dubrovnik i jug Hrvatske s kopna, mora i iz zraka. Tijekom prvog dana pogođeni su odašiljač i relejna postaja na Srđu, Centar za obavješćivanje te ključna energetska infrastruktura u Komolcu. Dubrovnik je ostao bez telefonskih veza, električne energije i redovite opskrbe vodom.

Napad na Srđ imao je izravnu posljedicu za veze i informiranje. Zrakoplovi JNA raketirali su odašiljač HRT-a te repetitor i relej. Pogođen je i Centar za obavješćivanje, važan za upozoravanje i civilnu zaštitu. Grad Dubrovnik i Muzej Domovinskog rata Dubrovnik navode da su ti udari bili dio nastojanja da se uspostavi potpuna informativna blokada. Telefonske veze sa svijetom bile su prekinute, a radijske veze oštećene.

U Komolcu je pogođena trafostanica 110/35 kV. Prema dnevničkom zapisu HEP-ova inženjera Jadranka Radovanovića, objavljenom u HEP Vjesniku, bombardiranje napalm-bombama 1. listopada zapalilo je oba transformatora. Posljedice su se proširile na vodoopskrbu: električna energija bila je potrebna za rad turbina i crpki koje su opskrbljivale grad vodom.

Veze sa Zagrebom i ostatkom zemlje održavali su i dubrovački radioamateri. Dubravko Lasić, radioamater koji je pripreme za takav rad započeo još prije napada, opisao je opremu koju je koristio: računalo, radiostanicu, antenu i modem. Poruke su se prenosile preko mreže radio-relejnih postaja, a iz Dubrovnika su stizali izvještaji i poruke za ljude izvan grada. Muzej Domovinskog rata Dubrovnik potvrđuje važnu ulogu Kluba radio-amatera i drugih civilnih komunikacijskih sustava u uspostavljanju veza na dubrovačkom području.

Radio Dubrovnik nastavio je emitirati iz ratnog studija u podrumu, poznatog kao „Podmornica“. U improviziranim uvjetima tehničari su održavali odašiljače i agregate, dok su radioamateri pomogli održavati veze sa Zagrebom. Od 1. listopada do 22. prosinca iz „Podmornice“ je emitirano 1.560 informativnih emisija. Tako je grad, unatoč prekidu redovnih telefonskih veza i oštećenju odašiljačke infrastrukture na Srđu, sačuvao vlastiti glas u eteru.

Prekid opskrbe vodom tražio je hitne pokušaje popravka postrojenja. U noći s 5. na 6. listopada radnici Elektrojuga otišli su u Komolac kako bi osposobili napajanje sustava vodoopskrbe. Napad na njihovu skupinu odnio je živote Stijepa Čikata i Andra Crnčevića, dok su inženjeri Mišo Bonačić i Pero Božanja bili ranjeni.

Prvog dana napada udar na komunikacije i komunalnu infrastrukturu Dubrovniku je otežao kontakt s ostatkom Hrvatske, informiranje stanovnika te opskrbu osnovnim životnim potrebama. Radioamateri, djelatnici radija i tehničari koji su pokušavali obnoviti sustave postali su ključna veza grada sa svijetom.