Rušenjem ovog simbola spašena je sjeverna Dalmacija: Hrvatska vojska nije imala izbora
Bio je 21. studenoga 1991. godine, dan u kojem je Hrvatska vojska donijela jednu od najtežih, ali strateški neizbježnih odluka u Domovinskom ratu.

Toga dana srušen je stari Maslenički most. U jeku najžešće velikosrpske agresije, kada je neprijatelj već zauzeo ključne prometnice na zadarskom zaleđu i prijetio potpunim okruženjem Zadra i cijele sjeverne Dalmacije, rušenje ovog velebno projektiranog čeličnog luka bilo je očajnički, ali jedini razuman korak kako bi se spriječilo da neprijateljske snage iskoriste most za vlastito napredovanje i potpuno presijecanje hrvatskog juga.
Taj čin označio je bolan prometni prekid između sjevera i juga zemlje, gurnuvši tisuće stanovnika u tešku izolaciju i na dugotrajnu vožnju okolnim, rizičnim pravcima, ali je ujedno postao simbol nepokolebljive odlučnosti da se agresoru ne prepusti strateška prednost. Rušenje Masleničkog mosta nije bilo samo gubitak prometnice, već trenutak u kojem je cijela Dalmacija osjetila težinu rata na vlastitoj koži, svjesna da će povratak tog mosta značiti i početak konačnog oslobađanja okupiranog područja.

Strateški značaj mosta i prijetnja potpunim okruženjem
Izgrađen početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća, stari Maslenički most bio je remek-djelo tadašnjeg građevinarstva i ključna spona koja je povezivala kontinentalnu Hrvatsku sa sjevernom i srednjom Dalmacijom. Preko njega se odvijao glavni cestovni promet prema Zadru, Šibeniku i Splitu, a njegova važnost u ratnim uvjetima postala je presudna.
U jesen 1991. godine neprijateljske snage, sastavljene od jedinica JNA i srpskih paravojnih formacija, sustavno su stezale obruč oko zadarskog područja. Padom ključnih točaka u zaleđu i presijecanjem komunikacija, Zadar i sjeverna Dalmacija našli su se u iznimno teškom položaju, izloženi svakodnevnim topničkim napadima i opasnosti od potpunog odsijecanja.
U takvim okolnostima, hrvatske obrambene snage morale su spriječiti da agresor ovlada mostom i koristi ga kao odskočnu dasku za daljnje prodore prema jugu. Rušenje mosta bilo je bolan udarac prometnoj povezanosti, ali i jasan signal da se strateške točke neće prepustiti neprijatelju bez borbe.
Teški dani izolacije, pontonski most i put prema slobodi
Nakon što je stari Maslenički most srušen 21. studenoga 1991. godine, sjeverna i srednja Dalmacija našle su se u teškoj prometnoj izolaciji. Putovanje između Zagreba i dalmatinskih gradova postalo je iscrpljujuće, nepredvidivo i opasno, odvijajući se obilaznim pravcima, planinskim cestama i trajektnim linijama, često pod prijetnjom neprijateljske vatre i loših vremenskih uvjeta.
Za građane Zadra i okolnih mjesta to je značilo život u stalnoj napetosti, uz otežanu opskrbu, ograničeno kretanje i osjećaj da je veza s ostatkom zemlje svedena na tanku nit. Upravo zbog te odsječenosti, hrvatska država i vojska morale su pronaći način kako ponovno uspostaviti kopnenu vezu, što je dovelo do postavljanja pontonskog mosta i, naposljetku, do oslobodilačke vojno-redarstvene operacije Maslenica u siječnju 1993. godine.
Ta operacija bila je prekretnica u Domovinskom ratu, kojom su hrvatske snage oslobodile važno područje zadarskog zaleđa i stvorile preduvjete za povratak prometne povezanosti, dok je novi Maslenički most kasnije izgrađen kao trajni simbol obnove i pobjede.

Trajno sjećanje na cijenu slobode
Rušenje starog Masleničkog mosta 21. studenoga 1991. godine ostalo je upamćeno kao jedan od najdramatičnijih trenutaka obrane Dalmacije. Bio je to potez iznuđen ratnom nuždom, u kojem se moralo žrtvovati prometno povezivanje kako bi se sačuvali životi i spriječio još teži vojni slom na jugu zemlje.
Kada se sjećamo tog dana, prisjećamo se ne samo težine ratne izolacije i neizvjesnosti u kojoj su živjeli stanovnici Zadra i Dalmacije, već i hrabrosti branitelja koji su u najtežim trenucima branili hrvatski jug i otvorili put prema konačnoj slobodi.
Izvor:direktno.hr











