Antihrvatska gerila želi zabraniti sve hrvatsko i kockasto

Sjajna pobjeda hrvatske nogometne reprezentacije 21. lipnja nad reprezentacijom Argentine na svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji digla je na noge cijelu Hrvatsku i svjetsku nogometnu javnost. Ono domoljubno zajedništvo koje je gorjelo u Hrvatskoj za vrijeme Domovinskog rata, a naročito za vrijeme vojno-redarstvenih akcija „Bljeska“ i „Oluje“, ponovno je ispunilo hrvatski narod i sve njegove dobronamjerne građane. Ne, nije Argentina nikakav agresor, niti je nogometni turnir rat, ali se u ovoj prigodi Hrvatska pretvorila u jedinstvenu zastavu s milijun kvadratića, ono što je nedostupno hrvatskoj politici ostvarivo je hrvatskom športu, pogotovo nogometu. Samo je antihrvatska gerila na čelu s vojvodom Željkom Jovanovićem, Miloradom Pupovcem, Nenadom Stazićem proglasila je „vanredno staaanje“ – za njih je kockasto hrvatsko nogometno domoljublje još jedan nesumnjivi dokaz ustašizacije Hrvatske. Nakon hrvatske pobjede u Domovinskom ratu, ta antihrvatska gerila nastavlja agresiju na Republiku Hrvatsku drugim sredstvima, a svaki šporstki, gospodarski, znanstveni ili kulturni uspjeh Hrvatske proglašava uštašizacijom nikad prežaljene Socijalističke Republike Jugoslavije. U njihovim srbo-komunističkim glavama dokazi su više nego očigledni: dres je ustaška šahovnica, a da stvar bude gora šahovnica je u susretu s Argentinom pocrnila; nacionalni sastav igrača reprezentacije je nezamislivo hrvatski u najvišem postotku, sve ustaša do ustaše; intonira se hrvatska himna i tom prigodom svi nogomotaši drže desnu ruku na prsima(!), a u svlačionici se pobjeda slavi uz "ustaške" Tomsonove pjesme!? I što je najgore – Hrvati pobjeđuju i svijet im plješće! A nigdje ni spomena ni znaka Jugoslaviji, Pokretu nesvrstanih, bratstvu i jedinstvu, tekovinama NOB-a, partizana, nema srpa, nema čekića; Modrić je poznatiji od Tita, Mandžukić od Tesle, Rakitić od Kardelja ... Međutim ima rješenje njihovom nezadovoljstvu i frustraciji. Kad ih sve to kockasto toliko muči i vrijeđa, zašto nacionalne manjine, kojima hrvatsko domoljublje neovisne i suverene Republike Hrvatske smeta, ne bi obznanile jedan Codex ponašanja hrvatske nogometne i svih drugih reprezentacija gdje bi taksativno naveli što ih smeta i narušava njihove manjinske nacionalne osjećaje. Milorad Pupovac, desna ruka predsjednika hrvatske Vlade, Andreja Plenkovića, mogla bi obznaniti jedan takav zakon kroz Hrvatski sabor, Srbi imaju iskustva s „obznanama“. Ustvari zašto ne bi ozakonili nekakva pravila ponašanja, šporstko-politički bon-ton? Tako bi Željko Jovanović, bivši ministar športa u Milanovićevoj vladi i čuveni isušitelj „nogometne močvare“ mogao artikulirati što srpsku "nejač" najviše smeta i odrediti što hrvatske reprezentacije smiju, a što ne. Taj bi zakon, „obznana“ ili naputak, ovisi što je za saborsku proceduru jednostavnije, poštedio srpsku "nejač" svekolike ustašizacije i sve one kome smetaju hrvatski športski uspjesi. Nije ovo s Jovanovićevom namjerom „isušivanja nogometne močvare“ nimalo bezazleno, i nije u pitanju samo nogomet, nego sustavna antihrvatska agresija na HNS i Republiku Hrvatsku, na sve što diše hrvatski. Za srpsku manjinu i njihovo četničko liderstvo sve su to znakovi nesumnjive fašizacije njihove nikad prežaljene Socijalističke Republike Hrvatske i Jugoslavije, bila ona Karađorđevska ili Titina. To je otvoreni napad na igrače, trenere, na sve koji razmišljaju hrvatski domoljubno. To su uvježbane horde srpskih huligana preodjevene u hrvatske navijače i kažnjavanje HNS-a zbog huliganskog ponašanja „hrvatskih navijača“. To je Poljudska svastika u režiji ministra unutarnjih poslova Ranka Ostojića, isto kao i montirani nogometni procesi. Slikovit je primjer Luke Modrića, kapetana hrvatske nogometne reprezentacije, jednog od ponajboljih nogometaša Europe i svijeta, kome od samog početka „isušivanja“ nogometa (koincidira s Jovanovićevim i Ostojićevim ministriranjem) abolirano četničko leglo u Osječkom sudu i tužiteljstvu, „pakira“ s namjerom da diskreditira i njega i hrvatskereprezentativce, a kompletan hrvatski nogomet provuče blatom sramote. Srpska manjina u Hrvatskoj mora na koncu shvatiti da je vrijeme SRH i konstitutivnog srpskog naroda u nepovrat prošlo. Hrvatska je svijesna sebe i svoje državnosti i na vidiku nema novih Mesića, Račana i Josipovića, restauratora tzv. regijona. SDP će se teško oporaviti od političke varalice Zorana Milanovića i tu su joj jataci kratki. Bez obzira na domaće izdajnike, Milorad Pupovac i njegovo nazoviurbano četništvo sve se manje politički kreditiraju i idu svom poltičkom kraju. Svi oni od prvog dana samostalne i suverene Republike Hrvatske vrište „ide vuk, ide vuk“, kad vuk stigne nitko im neće vjerovati.   Damir Nuić / HRSvijet