HRVATI JESMO LI ZATOČENICI VLASTITE NESIGURNOSTI ILI STRAHA OD REPRESIJE?

Pitanje je to koje zasigurno i to vrlo često, onako potiho sebi postavi skoro svaki iole osviješteni Hrvat. Čega se to zapravo više imaju plašiti Hrvati? Sve što se čekalo mnogo stoljeća se i dogodilo. Krvoločnim ratom, uz velike žrtve i razaranja od strane srbočetničkog agresora Hrvati su napokon DO KOLJENA potukavši vojno tu bagru, dobili svoju Džavu, i to samostalnu i neovisnu i "demokratsku". Dobili su Hrvati i svoj Parlament, i sve druge institucije, koje jedna samostalna država treba imati. Da. Hrvatska evo je sad, i to samo nakon nekih dvadesetak godina, polako ali sigurno postaje neprijatelj sama sebi. Od izbora do izbora bilježi se samo pad u labirint bezidejnosti i bezizlaznosti. Rekao je netko, "ljudi moji je li to moguće"! Da. I te kako je moguće. Moguće je, da se sad na skoro sve hrvatske stadione ne može postrojiti sav taj pusti i nezadovoljni hrvatski narod, koji vapi za običnim i to bilo kakvim radnim mjestom. Vidite da je i to moguće postići, i to jedino u Hrvatskoj zemlji koja ima sve, baš sve, od mora, planina, jezera, korovom zaraslih polja, pametnih ljudi koji u svojim mladim godinama bježe iz obećane zemlje, i to baš onda kada su možda pomislili da su napokon ostvarili tisućljetni san te da će se sve posložiti onako kako Bog zapovijeda. Ali ne ide to tako u Hrvatskoj, u zemlji katolika, radišnih i pametnih ljudi čiji će se potencijali jeftino koristiti u nekim nepoznatim "trećim"zemljama, baš kao nekada u nekakvoj bivšoj tvorevini jednoumlja iz koje se Hrvatska skupo plativši svoju neovisnost iskoprcala. Mudro to netko reče. Psi laju a karavane prolaze. Upravo tako. Politike se izmjenjuju na tronu posrnule zemlje, obećavaju se brda i doline, dok se ne zasjedne. Tek onda nastupaju problemi i to toliko veliki da se niti jedan mali čovjek ove napaćene zemlje ne može snaći i već nastupaju drugi, redaju se i vrte u krug kao faraoni, sve sama već dobro poznata i ofucana lica koje već gledamo više od dvadeset godina. Dokle tako? Sve dok se netko ne pojavi sa pravim hrvatskim pokličem, "idemo ljudi ovako se više ne može". Ali tada na scenu stupa već poznata nesigurnost i strah. Od čega strah? Koga se to Hrvati u svojoj krvlju natopljenom zemlji trebaju bojati? Pa nikoga drugog do sebe samih. Svoje nesigurnosti i čekanja da to netko drugi uradi za njih. E, neće to tako ići. Morat će se Hrvati malo trgnuti iz bunila koje im je nametnuto i vještim varkama raznih političkih struktura podmetnuto, kako bi posrnuli pri prvom pokušaju i koraku u neku novu, bolju budućnost. Teško se sada trgnuti iz nametnutog i vješto postavljenog i dobro razrađenog represivnog sustava koji sve to odmah na "demokratski način" rješava. Ne radi se tu o nekoliko Hrvatski, već o jednoj jedinoj. Iz politike u politiku, nekakvih tzv. političkih struktura drugačijih svjetonazora, kao da se radi o nekoliko različitih Hrvatskih zemalja , a ne o jednoj maloj i ubogoj svetoj zemlji sa samo nekoliko milijuna vrijednih i pametnih ljudi, koji sad upravo zahvaljujući svim tim strukturama žive u zemlji "bez šanse" i žudnjom za boljim životom. Postoji li nekakva nada za Hrvatski narod? I te kako postoji, samo se moralna ljestvica mora podignuti jako visoko, da je više ne mogu preskakati faraoni poput mnogo (preko 280.!) novopečenih milijardera koji su ovu zemlju bacili na nos, dok su sebe i sve svoje osigurali do tko zna kojega pokoljenja, a mali obični smrtnik se svakim danom guši kopajući po smrdljivim kontejnerima, tražeći ostatke i mrvice da bi nekako dočekali drugi dan. Blokada uma i nesigurnost, strah od neizvjesnosti strah od represije. Sve se to postiglo vrlo brzo, na način da se od prekaljenih boraca za Hrvatsku slobodu, dobro smišljenim metodama stvorila nametnuta ali iskrivljena slika nekakvih povlaštenih,koja je u Hrvatski narod unijela pomutnju i ne/namjernu mržnju jednih prema drugima, kao da se tu radi o dvije Hrvatske, što faraoni obilato koriste i koristiti će sve dok se ne pojavi onaj Hrvat koji će smoći snage i lupiti šakom u stol i reći "dosta je", i faraona i represije idemo sad malo živjeti našu slobodnu i neovisnu Hrvatsku sretnih i zadovoljnih ljudi koji su to i te kako zaslužili. S.M Izvorni članak možete pogledati OVDJE