KALVARIJA KNINSKIH HRVATA: Od progona i ubijanja do dizanja hrvatske zastave na tvrđavi

Do današnjeg dana 1993. godine iz općine Knin pobunjeni Srbi su, od 3.886 Hrvata koliko ih je do rata tamo živjelo, prognali njih 3.650. Istodobno, u Zadar je stiglo 250 prognanika iz benkovačke općine. Kalvarija za Hrvate iz ovih krajeva započela je “balvan revolucijom” na ljeto 1990., dok je nakon ožujka 1991. i odluke vođa srpskih pobunjenika da se odcijepe od Hrvatske – sasvim jasno da će doći do rata.

To su područje nazvali “Srpska autonomna oblast Krajina”, a 31. svibnja 1991. godine proglašavaju Republiku Srpsku Krajinu, na čelu s Vladom RSK i Milanom Babićem kao prvim predsjednikom. Cilj “RSK” od samih je početaka za cilj imao spajanje sa Republikom Srpskom (BiH) koji su zajednički financirani i naoružavani izravno iz Srbije.

Ova ideja ujedinjenja je, zapravo, i potekla od Srbije, no tu činjenicu negira i danas iako je poznato da su tadašnji radikali iz Srbije na okupljanjima u tim područjima održavali velikosrpske govore i prema Hrvatskoj pokazivali otvorenu mržnju. 

Proglašavanje “RSK”

Hrvati iz Knina zbog nepodnošljive situacije bili su prisiljeni napustiti svoje domove. Osim prijetnji, pljačke i ubojstava, “RSK” je zbog svoje izoliranosti i gospodarski bila osuđena na propast. Sudbina onih koji su ostali nije bila izvjesna. Knin je imao nekoliko lokacija na kojima su se vršila maltretiranja i mučenja zarobljenih civila i branitelja, no najistaknutiji su vojarna, stara bolnica te kula.

Kninski zatvor razlikovao se od drugih mjesta zatočeništva jer je imao “profesionalne” zatvorske zaštitare koji su bili smješteni u zatvoru od početka Domovinskog rata. Zarobljenici su po dolasku u zatvor imali temeljiti pretres – zaštitari su im zapovjedili da se skinu do kraja te se nagnu prema naprijed. Nakon toga bi im zaštitari u rektalni otvor gurali drške od metle, pendreke i druge oštre predmete kako bi provjerili „skrivaju li oružje“. Zaštitari su redovito u zatvor dovodili svoje žene i djevojke, ali i djecu, kako bi iste mogle vidjeti zarobljenike, a zarobljenicima je naređeno da naprave sve što “gosti zatvora” požele što je uključivalo različite neugodne i nehumane postupke. 

Povratak Hrvata na svoja ognjišta otpočeo je ubrzo nakon VRO Oluja kojom je tvorevina RSK razbijena i slomljena u svega tri dana. Potpuno nepripremljeno vodstvo s Milanom Martićem na čelu zatečeno je “munjevitim ratom”, oslobađanjem višegodišnje okupiranog Knina, dizanjem zastave na kninsku tvrđavu i konačnim povratkom raseljenog stanovništva.