Kalvarija udovice branitelja: MORH im prijeti isključenjem struje i vode

Nemam snage više boriti se sa sistemom. Više od 20 godina vodim bitku za dobivanje stana na koji imam pravo kao udovica hrvatskog branitelja smrtno stradalog u Domovinskom ratu. I uvijek sam pri vrhu liste prioriteta za rješavanje stambenog pitanja, ali svaki put kad se stanovi dijele, ja i moja djeca uvijek nekako ispadnemo s liste. I već godinama nam se obećava “bit će, bit će, budite strpljivi”, a mi se samo selimo iz podstanarskog stana u podstanarski dok se drugima dile stanovi po želji. Evo moja unuka, koja ima četiri godine, već se četiri puta selila – ogorčeno nam je kazala Ružica Mikačić, udovica čiji je suprug Marko Mikačić smrtno stradao kao hrvatski branitelj, i to od posljedica izloženosti bojnim otrovima jer je bio pripadnik postrojbe specijalizirane za tu vrstu djelovanja. U vrijeme kad je njezin suprug umro, u studenome 1996. godine, Ružica je ostala sama s troje maloljetne djece, dvije kćeri i sinom Ivicom. Danas živi sa sinom koji je prije dvije godine teško stradao u prometnoj nesreći, njegovom suprugom i kćerkicom. Nakon što su se u svibnju prošle godine bili prisiljeni ponovno iseliti iz podstanarskog stana, Ivici je “pukao film” te je došao do popisa praznih stanova u Splitu pod ingerencijom Ministarstva obrane i s majkom i svojom obitelji ušao je u stan od 70-ak kvadrata u Šimićevoj ulici. – Kad mi je otac umra, ima sam 12 godina. Pitate zašto nismo do danas dobili stan i kako to da smo uvik ispadali sa liste. Ne znam, valjda nismo imali vezu jer u nas nije važno imaš li na nešto pravo ili ne, nego može li te tko pogurati. Kad nemaš para, ne možeš dobiti niti ono šta te pripada. Ne tražim ništa što nam ne pripada, di god dođen, svi samo okreću leđa i pribacuju lopticu, govore nam da nemaju stan za nas, a kako za druge ima stanova? Znam da po Splitu ima praznih stanova i dosta mi je ovog vozanja. I da ne ispadne da ovo govorim samo za nas, ima još četiri-pet obitelji u Splitu s istim problemom koje do danas nisu riješile stambeno pitanje, neka se i njima pomogne – ljutito govori 35-godišnji Ivica Mikačić dok sjedimo u kuhinji MORH-ova stana u koji su Mikačići protupravno ušli. Govori nam kako im je nedavno bila nekakva komisija iz MORH-a i da su im zaprijetili isključenjem struje i vode. – Ovaj je stan bija 15 godina zatvoren, za nekog se čuva! Kad smo mi ušli, možete misliti šta je to unutra bilo, koji smrad od tufine, crni zidovi, bube su šetale... Uspili smo to nekako srediti da se može živiti. Ovo je naše, mi odavde nećemo izaći dok ne dobijem rješenje za drugi stan. Neka toga budu svjesni. U ovoj zemlji veća prava imaju imigranti; možda bi triba postati Turčin da dobijem ono šta mi je država propisala da mi pripada – veli Ivica. Njegova majka još dodaje da zbog ovakve situacije nemaju prijavljeno ni boravište ni prebivalište. S njihovim problemom vrlo su dobro upoznati u Udruzi udovica hrvatskih branitelja Domovinskog rata, čiji je Ružica član, a predsjednica Jelena Eranović vrlo susretljivo pojasnila je u čemu je problem. Za razliku od MORH-a i Ministarstva branitelja koji nisu odgovorili na naše upite zašto Mikačići do danas nisu dobili stan. – Gospođa Ružica imala je našu pomoć i prije nego je ostvarila status udovice smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, jer mi u udruzi ne patimo od forme, nego nas je vodilo razumijevanje i želja da joj pomognemo, iako mi nismo institucija i nemamo instrumente za realizaciju prava propisana zakonom. Izvršna vlast uz lokalnu upravu i samoupravu na temelju istih tih zakona bila je dužna zbrinjavati hrvatske branitelje iz Domovinskog rata i članove njihovih obitelji, tako i obitelj pok. Marka Mikačića. Pravo na stambeno zbrinjavanje ostvaruje se prema utvrđenom statusu koji je propisan Zakonom o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji i Uredbom o stambenom zbrinjavanju. Marko Mikačić, nažalost, u trenutku smrti imao je privremeni status HRVIDR-a. Gospođa Mikačić je status člana obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja ostvarila tek 2005. godine i te je godine i podnijela zahtjev za stambeno zbrinjavanje sa statusom obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinsmjog rata – pojašnjava Eranović. Dodaje da je, po njihovim saznanjima, zahtjev za dodjelu stana obitelji Mikačić, Ministarstvo obrane odbilo 1999. godine, a Ministarstvo branitelja 2004. godine, i to zato jer pok. Marko Mikačić u trenutku smrti nije imao pravomoćno rješenje o trajno utvrđenom statusu HRVI-ja. – Činjenica je da organizirane izgradnje stanova u Splitu nije bilo više od deset godina, a posljednja službena podjela bila je 2001. godine. Obitelj Mikačić je prije deset godina morala odbiti stambeno zbrinjavanje dodjelom nepovratnog stambenog kredita od 24.500 eura jer s ponuđenim iznosom nisu mogli kupiti odgovarajuću stambenu jedinicu te su se izjasnili za zbrinjavanje dodjelom stana u Splitu. Udruga je pismeno i usmeno uvijek kontaktirala sve nadležne i odgovorne u institucijama od prvog dolaska gospođe Mikačić u našu udrugu. Uz konkretne kontakte za ovu obitelj ustrajali smo osobno i preko naših zastupnika u timovima za promjenu zakonskih odredbi, te provedbenih akata kako bi obitelji koje su u stanovima bez odgovarajućeg rješenja na najbezbolniji način ostvarile svoje pravo. Udruga može pomoći samo savjetodavno, no nema ni jednu mogućnost izvanistitucinalnog djelovanja u smislu provedbe Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji. Naše djelovanje i zauzimanje za obitelji smrtno stradalih hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata je dobrovoljno, bez odgovarajuće infrastrukture, već koristimo osobne resurse u svim oblicima “pritiska” na nadležne kako bi primjena zakonskih odredbi bila pravodobna i profesionalna – pojasnila je Eranović, dodavši i da, po njihovim podacima, postoje još četiri obitelji udovica koje nisu adekvatno stambeno zbrinute.