MLADEN PAVKOVIĆ: Kako su se donosile presude nakon II. svjetskog rata u ime Tita i partije?

U zadnje vrijeme ponovno se vraćamo u prošlost. I to ne bez razloga, bez obzira što neki tvrde – okrenimo se budućnosti! Naime, evo jednog „malog“ priloga (dokumentiranog!) kako se i na koji način sudilo nakon završetka II. svjetskog rata! Kad ovo pročitate jedino što možete reći – pametnome dosta! Naime, Vojni sud II. Jugoslavenske armije u Zagrebu rješenjem od 7. srpnja 1945. piše: „U ime naroda Jugoslavije!“ „Na svom „zasjedanju održanom 6. jula 1945. g. preispitujući  presude Vojnog suda Vojne oblasti za Dalmaciju, vijeća kod Komande područja Južne Dalmacije“ donosi rješenje: „Odobravaju se: a. presuda SUD br. 145/45 od 9. juna 1945. g. kojom Domazet Filip prosuđen na kaznu doživotne robije, n e  o d o b r a v a  s e: nego se Domazet Filip, kažnjava na kaznu smrti strijeljanjem!“ I sa slijedi ono najzanimljivije – „obrazloženje“, koje je napisano u jednoj jedinoj rečenici, a ona glasi: „ZA DOMAZET FILIPA, BOLJE ODGOVARA KAZNA SMRTI!“  (podvukao a.) To i ništa više! Eto, tako su sudili partizansko-komunistički suci godinama (!) nakon II. svjetskog rata. Tada nije trebalo posebno obrazlagati presude, jer je sve bilo po zakonu maršala Tita, po čijem se krvavom imenu na žalost još i danas naziva najljepši trg u Zagrebu! Međutim, 1989. godine „nitko“ nije mogao biti sudac a još manje državni odvjetnik, ako mu Osnovna organizacija SK u kojoj je djelovao nije dala pismenu „karakteristiku“ da je u doba komunizma svim srcem, objektivno i strogo, obavljao sve zadaće koje je pred njim postavila Titova partija i  jednopartijski režim, koji je djelovao i po onoj Milanovićevoj „mi ili oni“, odnosno jesi li za nas ili protiv! Bilo bi dobro da se javno objavi tko su suci ili državni odvjetnici koji su svoj posao obavljali i u vrijeme komunizma (stvaranjem hrvatske države samo su – svaka čast iznimkama - preokrenuli kapu), a tko su bili njihovi roditelji, jesu li neka od njihovih  djeca samo nastavili tamo „gdje je tata stao“? I na kraju, neka nam netko iz hrvatskog pravosuđa objasni kako su se i na koji način (po zakonu!) mogla donositi ovakva „obrazloženja“ (na tisuće!) i kako je moguće da suci ni onda ni danas za svoje možebitne i katastrofalne  postupke ne odgovaraju nikome – do smrti! Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)