MUNJE

MUNJE

Kada vidiš svjetlost kako nebo para, tamo negdje iznad Mostara, sjeti se njih što za dom su pali, što su živote kao Munje dali .

Sjeti se njih i zapali im svijeću a ni ja ih nikad zaboravit neću, padali su hrabro bez straha na licu, za slobodu našu i za trobojnicu.

Padali su hrabro jedan za drugoga s krunicom u ruci i vjerom u Boga, po njima danas povijest se piše, takvi kao oni ne rađaju se više !

Ne rađa majka takvih heroja, niti može reći ova pjesma moja, kolika njihova ljubav je bila u toj zadnjoj suzi što niz lice se slila.

Prijatelji moji na svemu vam hvala i hvala majci što vas je dala a ja još jedino što mogu , za vas zahvaliti dragom Bogu !