Ovo je Milan Zorić, ubojica Gordana Lederera! Zašto je na slobodi, a ne u zatvoru?

Na dan pogibije Gordana Lederera u Kostajnici je bila Vesna Teršelić. Pozivala je hrvatske vojnike da bace oružje i prestanu ratovati. Na današnji dan, 10. kolovoza 1991. godine, poginuo je Gordan Lederer, snimatelj HRT-a, jedna od prvih i najpoznatijih žrtava srpske agresije na Hrvatsku. Pogođen je snajperskim metkom na brdu Čukur iznad Hrvatske Kostajnice te dodatno ranjen granatom kojom su gađali vojnike dok su ga spašavali. Hitna pomoć u Kostajnici tražila je da se helikopterom preveze do Zagreba, ali general JNA Andrija Rašeta nije dopustio. Preminuo je u kolima Hitne pomoći. Lederera ja ubio srpski snajperist Milan Zorić porijekolom iz Rosulja kraj Kostajnice. Nakon Ledereove pogibije Vojno tužiteljstvo pokrenulo je kazneni progon Milan Zorića. Protiv njega je na Vojnom sudu u Zagrebu vođen postupak zbog kaznenog djela oružane pobune. Postupak je završen 1996. godine jer je primjenom Zakona o općem oprostu protiv Milana Zorića obustavljen kazneni postupak. Drugi postupak protiv Zorića vođen je na Županijskom sudu u Sisku 1999. godine. Suđeno mu je za kazneno djelo ubojstva, a Županijski sud u Sisku proglasio ga je krivim za ubojstvo Gordana Lederera  i osudio na 15 godina zatvora. Zorić  se žalio na tu presudu pa je Vrhovni sud Republike Hrvatske 18. rujna 2002. godine donio rješenje kojim se ukida presuda Županijskog suda u Sisku s obrazloženjem da se radi o presuđenoj stvari jer je protiv Zorića Vojni sud u Zagrebu, primjenom Zakona o općem oprostu, obustavio kazneni postupak. Dakle, što se hrvatskoga pravosuđa tiče, ubojica Milan Zorić je slobodan čovjek. Sjećanje na prvi dokumentarni film

Gordana Lederera upoznao sam u jesen 1990.  On i Dražen Šimić bili su snimatelji na mom prvom dokumentarnom filmu “Dosanjani snovi”. Nakon toga planirali smo nekoliko zajedničkih projekata. Gordan je upisao Arheologiju i za putovanja po Dalmaciji i Hercegovini istražio je rimske putove želeći snimiti seriju dokumentarnih filmova o Rimljanima na tlu današnje Hrvatske. Rat je promijenio planove. Mislili smo da ih je samo odgodio. I kad smo sreli u Pakracu, 2. ožujka 1991.  na dan koji bi se trebao slaviti kao početak agresije na Hrvatsku, Gordan je pričao o putovanjima rimskih legija od Širokog Brijega do Međugorja: “Uvijek su putovali uzvisinama, nikad udolinom jer bi tada bili lakša meta neprijatelju.” Dražen Šimić i Gordan Lederer u Pakracu su 3. ožujka snimili  prvi pravi ratni okršaj  hrvatskih snaga protiv srpskih terorista i JNA. U sumrak su odjurili u Zagreb odnijeti snimljeni materijal vjerujući da se biti prikazan u središnjem Dnevniku HTV-a. Za par sati bili su natrag. U Dnevniku Pakrac nije ni spomenut. Kasnije smo saznali da je tadašnji predsjednik Vlade Josip Manolić došao u zgradu HTV-a na Prisavlju vidjeti  nemontirani snimak borbi u Pakracu. Tada smo bili razočarani, a danas sam sklon vjerovati da se nije radilo o klasičnoj cenzuri nego o političkoj odluci da se pokušaju smiriti napetosti u ionako eksplozivnoj situaciji. Lederara sam sreo u Hrvatskoj Kostajnici dan prije pogibije. Kolega Marko Jurič i ja od Drage Horvata, zapovjednika obrane grada, tražili smo dopuštenje za intervju s Gavranom 1. Horvat je dopustio i pozvao ga na razgovor. Gavran 1 bio je Damir Tomljanović.  Pristojno se javio, zahvalio na interesu i uljudno odbio razgovor za medije: “Intervju ću vam dati, ali tek na Kninskoj tvrđavi, prije ništa. A i onda ću ti dati intervju tek nakon što ga dam Goranu Ledereru i Draženu Šimiću”, kazao je Damir Tomljanović, čije je ratno ime Gavran, kasnije postalo sinonim za tog velebitskoga generala. Oslobođenje Knina i intervju na Kninskoj tvrđavi nije dočekao. Poginuo je u veljači 1994. na Tulovim Gredama na Velebitu. Umjesto Gavrana 1, kao zamjena uskočio je ratnik pod imenom Gavran 7. Vrlo zahvalan sugovornik, neobična izgleda, medijski vrlo zanimljiv. Taj dan na položaje u Kostajnici došli su Zagorci zamijeniti ratnike koji su čuvali prvu crtu bojišnice. Zagorci su pjevali, na ulicama Kostajnice bilo je mnoštvo vojnika. Na parkiralištu ispred pošte sjedio sam na kampanjoli i razgovarao s Gavranom 7.  Kad su  zrakoplovi JNA naletjeli iznad grada poskakali smo u zaklone, Gavran 7 je ostao miran. – Bojite se, a? – Naravno da se bojim. – Ovo je prvi nalet i u prvom nikad ne tuku. Snimaju teren, u drugom tuku – samouvjren je bio Gavran 7. Ratna priča Gavrana 7 bila je puna nevjerojatnih i zanimljivih detalja. Toliko dobra da je nikad nisam objavio. Nekoliko tjedana kasnije Gavran 7 promijenio je ime i postao medijska zvijezda. Naslovnice na novinskim kioscima prikazivale su zapovjednika Zebri Sinišu Dvorskog, zvanog Rambo. U Kostajnici smo taj dan sreli i Vesnu Teršelić, aktualnu čelnicu Documente, Centra za suočavanje s prošlošću. Došla je iz pravca  kostajničkog mosta, nosila je buket cvijeća i pozivala hrvatske ratnike da bace oružje i vate se kućama. Vojnici su smijali govoreći da ode preko i to kaže onima koji imaju više oružja. Nije ih poslušala. Na povratku u Zagreb Jurič i ja vozili smo otvorenih vara. Dvaput smo iskakali iz auta. Dan poslije, za subotnje kave na zagrebačkoj špici u blizini radija 101, kolega s televizije kazao nam je da je Gordan teško ranjen i da je u tijeku akcija spašavanja. Pogođen je snajperskim metkom, a tijekom pružanja prve pomoći ozlijeđen je krhotinama granate. Sramotnu ulogu u tom tragičnom činu odigrao je general JNA Andrija Rašeta koji nije dopustio da se helikopterom iz Kostajnice preveze u Zagreb. Hitna pomoć nije ga uspjela na vrijeme dovesti do zagrebačke bolnice. Samo dan nakon ubojstva Lederera Milan Zorić dao je intervju beogradskoj televiziji.Vlado Mareš i Veljko Đurović su 11. kolovoza intervjuirali Zorića za informativni program Televizije Srbije. Snimali su ga s leđa. Njegovu siluetu prepoznali su susjedi iz Siska, ali i supruga i rođena mu djeca. “To je tata, to je naš tata” vikala su djeca gledaju lika koji se hvali da je ubio snimatelja HTV-a. Naime, Milan Zorić je iz Sela Rosulje pokraj Hrvatske Kostajnice, bio se priženio u Sisak, ali je početkom rata nestao. Obitelj nije mnogo znala o njemu do hvalisanja na televiziji kako je ubio Lederera. Zorić se novinarima pohvalio da je služeći JNA postao snajperist, pucao je da ubije, namjerno je gađao snimatelja, a ne vojnike koji su bili pokraj njega. Ledererova obitelj, otac Prvislav i supruga Ana, ne mire se s činjenicom da je ubojica njihovog Gordana slobodan čovjek. Otac Prvislav za sinovu smrt kriv vrh JNA, odnosno Petu Vojnu oblast čije je zapovjedništvo tada bilo u Zagrebu.

– Do danas za njegovu smrt nitko nije odgovarao, a dogovorno je ubijen. Služba Pete vojne oblasti izdala je nalog i sve organizirala. Bila su dva snajperista, jedan s normalnim metkom, drugi s tromblonom, i pogodili su ga. Od vrha 5. vojne oblasti u Zagrebu zatražen je helikopter, ali general JNA Andrija Rašeta to nije dozvolio. Uslijed teškog ranjavanja, Lederer je preminuo na putu prema Zagrebu. Gordanova supruga Ana Lederer za obljetnicu smrti javno je kazala: – Zločinci ne smiju proći nekažnjeno. Tužit ću ubojicu moga muža, i Hrvatsku ako treba, pred međunarodnim institucijama. Pravda mora pobijediti-, odlučna je gospođa Lederer. I braniteljske udruge u Sisku užasnute su činjenicama o slučaju Lederer. Zbog postojanja dvostrukih mjerila koje hrvatsko pravosuđe primjenjuje Zorić je ostao nekažnjen za zločin koji je počinio. – Kada treba od zastare zaštititi nerazjašnjena ubojstva građana srpske nacionalnosti, tada se glavni državni odvjetnik pobrine da do zastare ne dođe, donosi odluku o prekvalifikaciji kaznenog djela ubojstva u ratni zločin. Protiv ubojice hrvatskog snimatelja vođen je najprije postupak za oružanu pobunu, a potom za obično ubojstvo. Ratni zločin nitko i ne spominje. Gdje je tu pravda- , pita Ivica Pandža Orkan, rati vojni invalid, pukovnik  Hrvatske vojske u mirovini. Orkan je ljut što se Lederer spominje samo na obljetnicu smrti, uvjeren da je riječ o teškom ratnom zločinu na koji se ne može primijeniti Zakon o oprostu: – Kada se Zakon o oprostu primjeni na hrvatske branitelje optužene za nedokazana ubojstva, tada se diže uzbuna među stotinama nevladinih udruga, traže se smjene sudaca koji donesu takvu odluku.

Ubojica Gordana Lederera slobodan je čovjek primjenom Zakona o oprostu, i gle čuda, svi šute, to nikoga ne zabrinjava, ni Pusića, ni Teršeličku, ni HHO. Valjda zato što je Lederer snimao istinu o napadima četnika. Pucanj u Lederera 1991. godine bio je pucanj u istinu. Isto možemo reći i danas, kada smo doznali za sramotne odluke hrvatskih pravosudnih tijela koja su ubojicu, koji se hvalio kako je ubio ustaškog novinara, oslobodila svake odgovornosti. To je sramota – kaže Orkan. Što bi o svemu mogla reći Vesna Teršelić i Documenta, Centar za suočavanje s prošlošću. Zamislimo situaciju da se neki hrvatski ratnik javno, na Hrvatskoj televiziji, hvalio da je ubio srpskog novinara i da je, na dva suđenja, oslobođen. Pogledajte i kako je TV Beograd objavila vijest o pogibiji Gordana Lederera i anlizu HRT-a o srbijanskim lažima