POD STRAŠNIM PRITISCIMA! Znate li koliko je katolika od 1991. do 1993. pobjeglo iz Beograda?

U lipnju, na današji dan 1993. godine, beogradski nadbiskup Franc Perko javnost je upoznao sa vrlo neugodnom statistikom. Beograd je, objavio je nadbiskup, napustilo više od tri četvrtine katolika: bilo ih je oko 35.000 a ostalo svega 8.000.

Bijeg od političkih pritisaka i mobilizacija

Naime, tijekom ratnih godina u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini (1991-1995) zbog pritisaka mobilizacije u rezervni sastav JNA te u uvjetima nesigurnosti u području rada, života i imovine traje iseljavanje prema Hrvatskoj i drugim zemljama. Naime, mnogi su smijenjeni u državnim i javnim službama te poduzećima. Društveno-politička klima obilježena rastućom etnopolitičkom mobilizacijom većinskoga naroda pogodovala je mimikriji pa i asimilaciji hrvatskog stanovništva koje se deklariralo pod različitim popisnim kategorijama. Uslijed ekonomskih sankcija, gospodarske krize cjelokupno stanovništvo biva osiromašeno. Pripadnici hrvatskog naroda izlaz traže u iseljavanju prema matičnoj domovini ili zapadnoeuropskim i prekooceanskim zemljama, većinom mlađe dobne skupine (što je bio čest slučaj i s drugim narodima u Srbiji).

Odlasci u Beograd

Najviše doseljenih u središnju Srbiju s Beogradom (velika većina odnosi se upravo na grad Beograd) bilo je podrijetlom iz središnje Hrvatske (7.520), zatim Slavonije (5.656), Dalmacije (4.823), Like i Hrvatskog primorja (2.925). Vojvođanski su Hrvati također doseljavali u središnju Srbiju, tj. Beograd. Prema podacima iz 1961. godine iz Srijema i Bačke potjecalo ih je 3.454, a Banata 815 osoba. Iz Bosne i Hercegovine Hrvati se najviše doseljavaju 1950-ih i 1960-ih nakon čega useljavanje jenjava. Prema regionalnomu podrijetlu (stanje 1961. godine) najviše ih je doselilo iz središnje Bosne (1.155), zatim Bosanske krajine (783), Hercegovine (666), Bosanske Posavine (574) i najmanje iz Istočne Bosne (110). Odredište njihova useljavanja uglavnom je bio Beograd kao državno središte, i naročito područje Vojvodine.