Vijesti Najčitanije
SVATKO IMA PRAVO NAVIJATI ZA ZVEZDU, ALI… Da je ovo pravna država, Petko bi zbog četničkih pjesama već bio u zatvoru
Postoje dijelovi Republike Hrvatske u kojima Hrvati nisu dobrodošli i u kojima prevladavaju etničke srpske i velikosrpske karakteristike. U nekim selima istočne Slavonije i Baranje mjesne proslave, krštenja i vjenčanja često se pretvaraju u otvorene pohvale četnika i bigotizma. Ovakve manifestacije potpuno negiraju Ustav i demokratski poredak Republike Hrvatske. Nažalost, hrvatska policija ne upozorava, a kamoli uhiti neke Srbe koji velikosrpski fašizam predstavljaju kao neku vrstu kulturne vrijednosti. Na ljevičarskim portalima o četnicima nema špijuna ili dežurnih izvjestitelja. Ni oni ne posjećuju kafane u kojima se nalaze srpske zastave, orlovi i slike četničkih vojvoda. Stoga možemo zaključiti da liberalna Hrvatska apsolutno tolerira takozvane folklorne četnike, dok će folklorni ustav, svim sredstvima, uskoro ići u zatvor. U svjetlu porasta nacionalnih tenzija nalazi se problem potpuno nefunkcionalne države koja se pretvara u istinskog apsurda.
Takvo stanje više nitko ne poštuje i zato svi misle da mogu postupiti onako kako žele. Čini se da se posljednjih nekoliko mjeseci kreću u 1989. godinu, kada su počeli prvi ozbiljni međuetnički incidenti. Srpska je propaganda tada proširila razne priče, uključujući totalne izmišljotine Hrvata koji su napali časnike JNA na zagrebačke tramvaje. Jedan od pedesetih napadnutih u tramvajima, možda je bio časnik JNA. Za velikosrpsku propagandu, koja još uvijek radi punom parom i po istim parametrima, jedan je dovoljan.
Podižući stalni oreol o pojedinačnim slučajevima koji su se dogodili u različitim okolnostima i kontekstima, velikosrpski propagandisti tjeraju Hrvate na povlačenje i sramotu. Takvo povlačenje i opravdanje obično traje sve do trenutka kada maske padnu i nakon što većini Hrvata postane jasno koje su konačne namjere provokatora i njihovih ratnih vojskovođa iz Beograda. Strateški gledano, vojno-policijske operacije Bljesak i Oluja raštrkale su san srpskog padobranaca na području Hrvatske. Žalosno je da ostatak srpske manjine u Hrvatskoj, umjesto da se potpuno integrira, pristaje na getoizaciju, odnosno da se stisne u odvojene džepove i zajednice koje s zasebnom kulturom imaju negativan ili negativan stav prema samom postojanju države u kojoj žive. Naravno,
Svatko ima pravo navijati za Crvenu zvijezdu, ali ako se ta navijačka zabava pozove na pejzaž četničkih obilježja ove slike Draže Mihailovića, tada bi policija i DORH trebali riješiti ovaj oblik izražavanja nacionalnog identiteta i posebnosti. Selektivno otkrivanje činjenica o žrtvama fizičkih napada na Srbe i njihovu imovinu ne čini se od koristi srpskoj manjini, niti stvara pretpostavke za međuetničko razumijevanje i toleranciju. Ako se s najviših položaja u hrvatskoj državi redovito navodi da ustav nije zakonit i prihvatljiv, onda se isto mora odnositi i na Srbe, koji četnike smatraju svojim legitimnim političkim identitetom. Milorad Pupovac ovu poruku nikad nije prenio srpskoj manjini.
Naprotiv, on se svake godine pojavljuje u Srbiji, u znak sjećanja na zloglasni ustanak, koji je bio krvava gozba u kojoj su tisuće Hrvata i Muslimana pogubljene i zaklane na području Hrvatske i Bosne. Iako je žrtva predstaviti vlasnika kafića osim Knina samo Srbina, to nije ništa drugo nego perfidna manipulacija cijelom istinom. Nitko ne opravdava nasilje, ali ako je istina da se četničke pjesme navečer planu iz njegove trgovine, onda je to čista provokacija. Na takve provokacije trebalo bi odgovoriti odgovarajuće službe, a ne skupine nasilnika i nasilnika koji pozdravljaju svaki izgovor da nekoga pretuče. U svom dosadašnjem postojanju, Republika Hrvatska pokazala se kao pravno, socijalno i moralno propali projekt, što stvara sve veću frustraciju velikog broja građana. Neki od tih ljudi su sigurno jako
ekstremni politički stavovi koji služe kao argument za osobno razočaranje i subjektivno iskustvo ove zemlje. Doduše, postoje primjeri gdje se takvo razočaranje i frustracija očituju kroz mržnju prema Srbima. Prečesto se broje krvne stanice i susjedi se opet mogu podijeliti prema nacionalnosti.
Tu iracionalnu mržnju na svojoj koži najviše osjećaju Srbi koji nikada nisu zagovarali velikodušnost niti su provocirali ili vrijeđali Hrvate. Vlasnik kafića iz Uždola kod Knina, Boris Petko, nije taj Srbin. Živi nije okružen Hrvatima, već Srbima. On navodno slavi četnika pjesmom, koja se vjerojatno smatra glazbenim ukusom. Ali ako je Thompson desničar i ustaša, onda je Boris Petko srpski fašist i četnik, a onda bi se naslov na portalima i novinama trebao glasiti: Napadani kafić u kojem se svake večeri pušta četnička glazba. Istina ne opravdava nasilje. Ona to samo objašnjava. Bez državnog i moralnog autoriteta na vlasti, bit će sve više i više ovakvih incidenata. Da je ovo vladavina zakona, Petko bi platio veliku kaznu za objavljivanje četničkih pjesama i držanje slika četničkih vojvoda, ili
čak završio u zatvoru. Na taj način postao je žrtva, što je možda i najveća budala za zločin u sumarnom rušenju kafića. Nitko ne djeluje toliko protiv Hrvatske i mlina četnika koliko kreteni koji su se zamislili kao ustaše.
