U sjećanje legendarnom junaku Mili Dedakoviću, zapovjedniku 204. vukovarske brigade

‘‘JASTREB’’

Još su svježe bolne rane Devedeset prvog ljeta, Još iz oka suza kane Kad zaplovi tužna sjeta U vremena strašna, gruba, Krv hrvatska dok je lila; Kad no šaka domoljuba Za Vukovar bitku bila.

Jedan jastreb još i sada Vukovarskim nebom leti, Čuva međe drevnog grada Dušmanskome orlu prijeti. Leti, leti, naš jastrebe Širom neba slavonskoga, Branitelji cijene tebe Hrabrog sina hrvatskoga.

Još odzvanja u ravnici Snažan kliktaj tvojeg grla, Još na svetoj trobojnici Zakletva ti blista vrla. Vinkovcima i Županji Mio spomen osta na te, Srijemu, Bačkoj i Baranji Legende ti ime zlate.

Prohujalo ratno doba U prošlost se mnogo slilo, Al’ jastreb će sveđ do groba Pamtit što je nekad bilo. Zaboli ga srce često Od nemoći tijelo klone, Još misliti nije presto Na Ovčaru i kolone.

Još se sjeća dragih ljudi, Vojevanja za slobodu, Uspomena ponos budi Na sve što je dao rodu. Mnogo dao, malo primo, Kaznila ga sudba gruba, Nagradu je sramnu imo - Oštar trn za domoljuba.

Leti, leti, naš jastrebe, Ravnice nam iznad zlatne, Slavonija pamti tebe I krvave dane ratne. Za odanost Domovini Slavonke ti pjesmu svile, Na otarku zlatom vezle: ''Dedaković hrabri Mile''.

Marija Dubravac Brisbane