Zdenka Bilobrk: Križni put

Križni put

Što će ostati od mene, kad zadnji ispustim dah i blaženoj smrti, upravim ugasle zjene... Od mojega tijela, nakazne, otklonit će se sjene, i milostivo, sprati vrijeme, nedostojan i sablažnjiv, zadah... Ležati čista i lijepa, dočim bezumlje prođe, na odru, u našoj Crkvi, kad otac moj, po mene dođe.

Svo, skupit će se selo i palit, posmrtne svijeće, a djevojke, u moje kose, proljetno utkat će cvijeće! Baka će ljubit mi ruke i molit kraj moje mame, sa Križa, nemoćna suza, tiho će kanuti na me... Na groblju će Hrvatska vojska, na počasnoj stajati straži i ranjenu ispraćat dušu, što spokoj pod Križem traži!

Posvećeno Djevojci sa Bleiburgha

Zdenka Bilobrk