RANJENICI PAKRACA I LIPIKA 1991.: Kako su liječnici i medicinske sestre spašavali živote pod vatrom

Domovinski rat na pakračkom i lipičkom području nije se vodio samo na obrambenim položajima. Vodio se i na putovima kojima su pokušavali izvući ranjene, u podrumima pretvorenima u ambulante i u bolničkim sobama u kojima je trebalo pomoći ljudima dok su oko njih padale granate.

Pakračka bolnica prije rata imala je oko 720 kreveta i stotinjak liječnika. U rujnu 1991. zbog napada i razaranja prestala je raditi. Dio osoblja raspoređen je u druge zdravstvene ustanove, a dio je skrb nastavio pružati u ratnoj bolnici u Kutini i na drugim lokacijama. Zdravstveni sustav koji je dotad bio okupljen oko bolnice morao se preseliti i prilagoditi ratnim okolnostima.

Sanitet je liječničku pomoć približio prvoj crti

Liječnik Miroslav Kinčl na pakračko je područje stigao 19. kolovoza 1991., na dan početka općeg napada. Došao je u inspekciju ratišta, ali je ostao i organizirao sanitet za zapadnu Slavoniju. Njegova ratna uloga i ekipa medicinara koja ga je pratila ostali su poznati pod imenima Igla i Iglice.

Kinčl je u razgovoru za Hrvatski radio opisao načelo po kojem je organizirana pomoć: „Što viša razina pružanja prve pomoći, što bliže prednjem kraju.“ Prema njegovu svjedočanstvu, medicinska ekipa brojila je oko četrdeset ljudi, a sustav je povezivao zbrinjavanje na bojištu s ratnim bolnicama u Kutini i Garešnici. Ranjenike se zbrinjavalo tijekom borbi, a navečer su se obavljali operacijski zahvati.

Na prvoj crti pomagali su i sanitetski timovi s gusjeničnim vozilima. Miroslav Vacek, sudionik obrane Pakraca, istaknuo je da je Kinčl s medicinskim sestrama izlazio po ranjenike na položaje i ondje pružao liječničku pomoć. U takvim okolnostima sanitet nije čekao da ranjenik stigne do sigurnog područja: pomoć se nastojala dovesti što bliže mjestu stradavanja.

Ljerka Pavković: zavoji u džepovima i prijevoz susjedovim automobilom

Medicinska sestra Ljerka Pavković živjela je u Pakracu, a radila u Specijalnoj bolnici za rehabilitaciju u Lipiku. Među prvim ranjenicima kojima je pomogla bio je njezin otac, ranjen u bedro. Zbrinula ga je na mjestu ranjavanja, stavila mu zavoj i uz pomoć susjeda prevezla ga automobilom u pakračku bolnicu.

Bolnica je primala velik broj ranjenika, a otac nije stigao na red za obradu prije nego što je vraćen kući. U danima koji su slijedili Ljerka je pomagala ranjenima po skloništima, kućama i okolnim ulicama. Nije imala radiovezu, a sanitet i liječničke ekipe često nisu mogli stići do ranjenih pod vatrom. Sanitetski materijal nosila je u džepovima, a kada nije bilo zavoja, zaustavljala je krvarenje onime što je mogla pronaći.

Do ranjenika se kretala kanalima i zaklonjena od pogleda, od ugla do ugla. Nakon prve pomoći trebalo ih je izvući iz grada. Prijevoz se organizirao u osobnim automobilima, seoskim vozilima i drugim raspoloživim sredstvima, cestama kroz Banovac i Obrijež prema Kutini. Često je prvi zadatak bio izvući ranjenika do mjesta na kojem ga je mogao preuzeti drugi tim.

Mirjana Cahun ostala je uz ranjenike u Lipiku

U Lipiku je medicinska sestra Mirjana Cahun ostala uz branitelje i ranjenike i kada je bolnica prestala biti sigurno mjesto za rad. Nakon što su 10. listopada 1991. ostali zdravstveni radnici otišli, Cahun je nastavila pružati pomoć. S braniteljima se povukla na punkt Zmija 28, u podrum kuće nedaleko od neprijateljskih položaja. Ondje je uređen improvizirani stacionar.

U podrumu bez struje i vode previjala je ranjene, zaustavljala krvarenja, davala infuzije i imobilizirala ozljede. Ranjenike su joj dovozili s položaja. Kada više nije bilo sanitetskog vozila ni vozača, prevozili su ih poljskim putovima do stacionara u Prekopakri, osobnim automobilima ili na traktorskim prikolicama. Odatle su ih upućivali u bolnice.

„Ja ostajem ovdje do kraja, pa šta bude“, rekla je Cahun ranjenim braniteljima koji su je molili da ih ne napusti. U prosincu, nakon oslobađanja Lipika, organizirala je ratnu ambulantu s cjelodnevnim dežurstvom. Liječnica Davorka Rosić pridružila se timu u veljači 1992. godine.

Na pakračko-lipičkom području djelovali su brojni zdravstveni djelatnici. Među njima su bili liječnica Anđelka Gajšak-Špančić, medicinska sestra Željka Vukalović, medicinski tehničar Ivan Klaić-Miko, medicinske sestre Branka Skalnik i Nataša Svjetličić te Marica Topić. Klaić-Miko poginuo je 4. listopada 1991. tijekom ratnih događanja u Lipiku.

Evakuacija bolesnika iz bolnice bila je posebna ratna operacija

U noći s 29. na 30. rujna 1991. branitelji Pakraca i Prekopakre te medicinsko osoblje izveli su evakuaciju pacijenata iz pakračke bolnice. Među njima je bilo oko 260 psihijatrijskih bolesnika, a evakuirano je približno 300 pacijenata.

Za prelazak preko Pakre iza zgrade psihijatrije od dasaka, greda i cigala napravljen je improvizirani most. Branitelji i medicinsko osoblje prenosili su bolesnike do autobusa. U prijevozu je sudjelovalo šest autobusa, a evakuacija je završena za nešto više od dva sata. Većina bolesnika bila je srpske nacionalnosti. Akcija je pokazala da je zdravstvena skrb obuhvaćala svakoga kome je pomoć bila potrebna.

Dr. Marica Topić – „Dokica“ koja je ostala uz branitelje

Marica Topić došla je u Lipik 1990. godine. Kad je rat stigao na pakračko-lipičko područje, dragovoljno je pomagala na bojišnici i liječila ranjenike u improviziranim ambulantama. U danima straha i neizvjesnosti bila je uz ljude kojima je trebala pomoć — mirna, predana i spremna učiniti sve što je kao liječnica mogla.

Nakon napada na Lipik i Pakrac otišla je s kolegom dr. Husarom u Vukovar. Kao liječnica opće medicine radila je u podrumu ratne bolnice, uz ranjene branitelje, prihvaćajući svaki posao koji je mogla i smjela obavljati. Riskirala je život i pri izvlačenju konvoja ranjenika iz Vukovara. Branitelji su je zvali „Dokica“ — imenom koje je govorilo o bliskosti, povjerenju i zahvalnosti.

Njezina briga za branitelje nije završila s ratom. I u miru ostala im je oslonac, pomažući hrvatskim braniteljima oboljelima od PTSP-a i njihovim obiteljima. Slušala ih je, liječila i pratila onda kada su se posljedice rata nastavile osjećati u svakodnevnom životu. Zato je pamte kao liječnicu, prijateljicu i osobu koja ih nije napustila ni na bojišnici ni nakon povratka u mir.

Dr. Marice Topić branitelji se neće sjećati samo po onome što je učinila. Pamtit će je po tome što je bila uz njih kad im je bila najpotrebnija — i neće je zaboraviti.

Sanitetsko vozilo na putu prema Kutini

Jedan od najtežih primjera opasnosti koja je pratila evakuaciju ranjenika dogodio se 6. listopada 1991. u Batinjanima. Sanitetsko vozilo pakračkih branitelja krenulo je prema Kutini s teško ranjenim Đurom Haramustekom. Vozio ga je policajac Dalibor Duchač, a u vozilu je bio i policajac Tomislav Kuhar. Vozilo je upalo u zasjedu. Sva trojica poginula su prije nego što je ranjenik stigao do bolnice.

Batinjani su bili važan pravac između Pakraca i Kutine, ali ni put prema zdravstvenoj pomoći nije jamčio siguran prolaz. Sanitetska vozila, obični automobili i ljudi koji su ih vozili izlagali su se istoj opasnosti kao i oni koje su pokušavali spasiti.

Ratni sanitet Pakraca i Lipika bio je sustav koji se stalno prilagođavao: bolnički odjeli premještani su iz grada, pomoć se pružala u podrumima i na položajima, a ranjenici su se izvlačili vozilima koja su toga trenutka bila dostupna. Liječnici, medicinske sestre, tehničari, vozači i branitelji bili su povezani istim zadatkom – dovesti ranjenog do pomoći i sačuvati mu život.

Izvori

• Opća županijska bolnica Pakrac i bolnica hrvatskih veterana, „Povijest“. ozbpakrac-bhv.hr

• Hrvatski radio, razgovor s dr. Miroslavom Kinčlom o ratnom sanitetskom sustavu zapadne Slavonije. HRT

• Hrvatski vojnik, „Ljerkina ratna priča“. Hrvatski vojnik

• Hrvatski vojnik, „Ostajem, pa šta bude“ – svjedočanstvo Mirjane Cahun. Hrvatski vojnik

• Grad Pakrac, okrugli stol o medicinarima u Domovinskom ratu i svjedočanstva sudionika. Grad Pakrac

• Pakrački list, „Priča o plavom FAP-u“ – događaji u Batinjanima 6. listopada 1991. Pakrački LIST

• Grad Pakrac i Opća županijska bolnica Pakrac, izvješća o evakuaciji pacijenata iz bolnice. Grad Pakrac

• Artizana, dokumentarni film „Pouke o čovječnosti“ i službeni trailer. artizana.hr

• Compas.hr, ratna kronologija i fotografije medicinskih sestara 76. samostalnog bataljuna Pakrac.