SRPSKI LOGORI U HRVATSKOJ (2): Darda – policijska postaja pretvorena u mjesto zatočenja, mučenja i smrti

U državnoj evidenciji zabilježeno je devet zatočenika, dok sudski predmet protiv zapovjednika postaje otkriva sudbinu šestorice ljudi: dvojica su ubijena, a za četvoricom se još uvijek traga.

Prethodni nastavak: Beli Manastir – podrum SUP-a pretvoren u mjesto mučenja hrvatskih civila

Policijska postaja korištena kao mjesto zatočenja

Darda u dostupnim dokumentima nije opisana kao veliki logorski kompleks, nego kao policijska postaja koju su okupacijske srpske vlasti koristile za zatvaranje hrvatskih civila i zarobljenika.

U hrvatskom Memorijalu pred Međunarodnim sudom pravde mjesto je navedeno pod nazivom „Darda – Police station“, s razdobljem djelovanja od 1991. do 1992. godine. U istom dokumentu stoji da je Međunarodni odbor Crvenoga križa postaju evidentirao kao mjesto zatočenja te je prvi put posjetio 6. lipnja 1992. godine. Točan dan početka i prestanka rada nije naveden. (Memorijal Republike Hrvatske, svezak V)

Javno dostupni dokumenti ne navode osobu koja je donijela formalnu odluku o osnivanju mjesta zatočenja. Potvrđeno je da je ono djelovalo u sklopu Stanice milicije Darda na okupiranom području Baranje.

Kao zapovjednik, odnosno komandir postaje, u kaznenom postupku naveden je Boško Vojnović. Policijsko istraživanje obuhvatilo je njegovo zapovijedanje od rujna 1991. do ožujka 1992., dok se optužnica i presuda odnose na razdoblje od listopada 1991. do 25. ožujka 1992. godine.

Koliko je ljudi prošlo kroz Dardu?

Najčvršći službeni podatak nalazi se u evidenciji Ureda Vlade Republike Hrvatske za zatočene i nestale osobe. Prema toj evidenciji, uz Dardu je registrirano devet zatočenika. Isti broj nalazi se i u poimeničnom popisu zatočenih koji je Hrvatska priložila Memorijalu. (Memorijal Republike Hrvatske, svezak VI)

U tablici je zasebno naveden i jedan slučaj potvrđen u bazi Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora. Te se evidencije ne smiju zbrajati jer se mogu odnositi na iste osobe.

Zbog premještanja zatočenika iz jedne postaje ili zatvora u drugi, broj devet predstavlja broj registriranih osoba, a ne nužno konačan broj svih koji su kraće ili dulje bili zatočeni u Dardi. Javno dostupan primarni dokument s većim, poimenično potvrđenim ukupnim brojem nije pronađen.

Dvojica ubijenih zatočenika

Kaznenim postupkom protiv Boška Vojnovića obuhvaćena su šestorica zatočenika Stanice milicije Darda. Za dvojicu je nasilna smrt potvrđena pronalaskom i obdukcijom posmrtnih ostataka.

Đuro Lalić, rođen 1931. godine, zarobljen je 11. listopada 1991. i odveden u Stanicu milicije Darda. Prema činjeničnom opisu presude, nepoznati pripadnici specijalne izviđačke jedinice pretukli su ga do smrti u ćeliji. Tijelo je potom bačeno u bunar na takozvanom Berkijevu salašu.

Josip Banić, rođen 1942. godine, početkom 1992. odveden je iz svoje kuće u Mecama. U Stanici milicije Darda nepoznati pripadnici milicije fizički su ga zlostavljali do smrti.

Njihovi posmrtni ostaci ekshumirani su 1998. i 1999. godine na grobljima u Belom Manastiru i Dardi. Obdukcijom je kod obojice potvrđena nasilna smrt. (Izvještaj o policijskom istraživanju)

Četvorica koja se još vode kao nestala

Četvorici zatočenika nakon odvođenja u Stanicu milicije Darda gubi se svaki trag:

• Ilija Lukač bio je zatočen i više puta fizički i psihički zlostavljan. Prema sudskom predmetu, sredinom studenoga 1991. gubi mu se svaki trag.

• Zvonko Fučec bio je zatvoren i fizički zlostavljan. Sredinom studenoga iz dvorišta postaje nasilno je odveden automobilom, nakon čega nije pronađen.

• Zdravko Gerenčir bio je zatočen te fizički i psihički zlostavljan do studenoga 1991. godine. Nakon toga nestaje.

• Franjo Majsan, ranjeni pripadnik hrvatskog MUP-a i ratni zarobljenik, doveden je u Stanicu milicije Darda u listopadu 1991. godine. Od tada mu se gubi trag.

Sva četvorica i dalje su evidentirana u Nacionalnoj evidenciji nestalih osoba Ministarstva unutarnjih poslova.

Koliko je zatočenika razmijenjeno?

Za zatočenike evidentirane u policijskoj postaji ne postoji javno dostupan provjereni izvor koji navodi koliko ih je oslobođeno ili razmijenjeno. Zbog toga se Dardi ne može pripisati određeni broj razmijenjenih osoba.

S Dardom je povezan i odvojen događaj od 22. kolovoza 1991. godine. Toga dana u zgradi Osnovne škole Darda zarobljeno je 12 pripadnika Specijalne jedinice policije Osijek i temeljne policije. Prema službenim podacima Policijske uprave osječko-baranjske, desetorica su poslije razmijenjena, dok su Mile Grbešić i Darko Kušić ubijeni u zarobljeništvu. (Policijska uprava osječko-baranjska)

Međutim, službeni izvor ne navodi da je svih 12 policajaca bilo zatočeno upravo u Stanici milicije Darda. Zato se deset razmijenjenih policajaca ne može pribrojiti razmjenama iz policijske postaje.

Zapovjedniku 15 godina zatvora

Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku 2019. godine podiglo je optužnicu protiv Boška Vojnovića. Teretilo ga se da je kao zapovjednik znao da njemu podređeni pripadnici milicije nezakonito privode, zatvaraju, muče i ubijaju civile i ratne zarobljenike, ali nije ništa poduzeo kako bi ih spriječio ili kaznio. (HRT – podizanje optužnice)

Županijski sud u Osijeku 2022. godine osudio je Vojnovića u odsutnosti na jedinstvenu kaznu od 15 godina zatvora. Za ratni zločin nad civilima utvrđena mu je kazna od 12, a za ratni zločin nad hrvatskim policajcem i ratnim zarobljenikom šest godina, nakon čega mu je izrečena jedinstvena kazna.

Vojnović nije osuđen kao neposredni izvršitelj ubojstava, nego zato što kao zapovjednik nije spriječio zlostavljanje i ubojstva niti je sankcionirao podređene počinitelje. (Izvještaj o presudi Županijskog suda u Osijeku)

Objavljeni izvještaj o presudi ne navodi njezinu pravomoćnost, pa se ona u ovom tekstu ne označava pravomoćnom. U provjerenim javno dostupnim izvorima nije pronađena ni potvrda da je neki od neposrednih počinitelja pravomoćno osuđen za mučenja, nestanke i ubojstva u Stanici milicije Darda.

Činjenice koje ostaju

Za Dardu se na temelju provjerenih izvora može utvrditi:

• mjesto zatočenja nalazilo se u policijskoj postaji i djelovalo je tijekom 1991. i 1992. godine

• hrvatska državna evidencija sadržava devet registriranih zatočenika

• sudskim predmetom obuhvaćeno je šest žrtava postaje

• Đuro Lalić i Josip Banić ubijeni su

• Ilija Lukač, Zvonko Fučec, Zdravko Gerenčir i Franjo Majsan još se vode kao nestali

• broj razmijenjenih iz policijske postaje nije utvrđen

• zapovjednik Boško Vojnović osuđen je u odsutnosti na 15 godina zatvora

Darda pokazuje kako mjesto zatočenja nije moralo imati službeni naziv logora. Dovoljni su bili policijska ćelija, zatvorena vrata i sustav koji je dopuštao da zatočenici budu mučeni, odvođeni i ubijani.

Sljedeći nastavak: Dalj – „Žuta kuća“, vojni zatvor i mjesto zatočenja na okupiranom hrvatskom Podunavlju.