03. prosinaca 1996. Vukovar – Franjo Tuđman stupio na sveto mučeničko tlo

Dana 03. prosinca 1996. dogodio se jedinstven događaj novije hrvatske povijesti – na sveto tlo Vukovara, gdje su prije pet godina pogubljene brojne nevine žrtve i jednako brojni mučenici dali život za slobodu svog naroda, stupio je prvi put predsjednik Republike Hrvatske, „otac domovine“ Franjo Tuđman.

Nakon petogodišnje okupacije, mučenja, ubijanja i progona svih nesrba iz Vukovara i okolice i nakon brojnih neprospavanih noći, tjeskoba i izgubljenih nadanja, ovaj događaj vratio je vjeru Vukovarcima i čitavom hrvatskom puku: žrtva nije bila uzaludna i Vukovar će ponovno biti dio Hrvatske. Proročki navješćujući skoru (re)integracije Vukovara i povratak okupiranog teritorija, posjet hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana imao je sa više aspekata povijesno značenje. On je dokazao da se umjetna srpska paradržavna tvorevina SAO Krajine ruši pred očima onih koji su je stvarali.

Ono što je Hrvatima donedavno izgledalo kao san ili možda daleka budućnost, pred očima istog naraštaja postaje stvarnost: Hrvatska vojska veličanstvenom i jedinstvenom vojnom operacijom Oluja 95′ pomela je sva četnička uporišta u Hrvatskoj osim istočne Slavonije, Srijema i Baranje. Preplašeni snagom, ustrojenošću i odlučnošću Hrvatske vojske, do jučer bahati i okrutni okupatori postaju „mekši“ i pristaju na razgovore i pregovore o preostalom teritoriju. Franjo Tuđman, predsjednik u povijesnim i prekretnim vremenima, mudrom politikom odlučuje sačuvati živote brojnih hrvatskih (i srpskih) mladića koji bi izginuli na slavonskim ravnicama u pokušaju frontalnog napada i pokušaju povratka „svetog hrvatskog grada“. Diplomatskim, pregovaračkim i vojnim pritiscima pokušava i uspijeva na miran način (re)integrirati Vukovar.

Prvi i hrabri korak predsjednika Tuđmana bio je upravo osobni odlazak u četničko leglo – etnički čisti Vukovar pun još uvijek sablasnih ruševina i ćirilićnih oznaka. Izgledalo je kao da Hrvati nikada nisu ovdje živjeli, svaki spomen na njih je zatrt – od samostana, crkava, ulica, kuća, života. Predsjednik, kao uzor i simbol, na čelu svog naroda predvodi svoj narod i jasno govori: „gdje je stupila moja noga, uskoro će moći stupiti i svaki hrvatski čovjek“. Nepune dvije godine kasnije, vizonar, vođa i predvodnik hrvatskog naroda Franjo Tuđman mogao je radosno i svečano objaviti: Vukovar je ponovno hrvatski i zauvijek će ostati!