7. PROSINCA 2005. GODINE JEDAN JE OD NAJSRAMOTNIJIH DANA ZA HRVATSKU U NOVIJOJ POVIJESTI

Sjećate li se uhićenja generala Ante Gotovine na Tenerifima, tog 7. prosinca 2005. godine?

I onog njegova odvođenja pred Tribunal u Den Haagu, pri čemu su mu kroz cijelo vrijeme tog putovanja držali kameru uperenu u lice - kao da vode zvijer u kavezu, a ne ljudsko biće?

Sjećate li se i kako mu je nakon privođenja u pritvor Tribunala, na čistom srpskom jeziku pročitana optužnica u kojoj su stajale inkriminacije vezano za "zločine nad srpskim civilima", "etničko čišćenje" i "prekomjerno granatiranje Knina"?

Sjećate li se s koliko ga se strasti progonilo od strane hrvatskih juda i žbira iz samoga državnog vrha i njihovih slugu, nakon one sramotne odluke sažete u sintagmu "locirati, identificirati, uhititi, transferirati" i vrijednog rada agenata naše POA-e koja je stavljena u službu Carle del Ponte i njezine mašinerije?

Sjećate li se onog likovanja tih istih juda, žbira, doušnika i gmizavaca nakon izrečenih drastičnih prvostupanjskih presuda generalima (Anti Gotovini, Mladenu Markaču i Ivanu Čermaku)?

I onog žara s kojim su mnogi od njih proglašavali prvog hrvatskog predsjednika dr. Franju Tuđmana "ratnim zločincem" i predvodnikom "udruženog zločinačkog pothvata"kojim je u 'Oluji' oslobođeno okupirano područje Republike Hrvatske i uspostavljen poredak na od srpskih terorista zauzetim prostorima međunarodno priznate hrvatske države na kojemu su uz pomoć subraće iz Srbije i BiH haračili, ubijali, palili, rušili i silovali više od 4 godine?

I, na kraju, pamtite li te iste likove kako su potom "oduševljeno" dočekali naše oslobođene generale u Zagrebu nakon što je s njih skinuta krivnja? Onog skupa u predsjedničkoj rezidenciji na kojemu su im se tadašnji predsjednik države i njegova svita (nakon svega!) klanjali, zaboravljajući sve što su do jučer radili?

Zaboraviti?

Ne, nemamo pravo zaboraviti! U ime čega i zašto zaboraviti?

Prošlost opominje, prošlost upozorava, prošlost nam među ostalim služi i za to da se suočimo sa svojim manama, grijesima, nedosljednostima, zabludama.

General Gotovina je u svome nastupu na Jelačić placu, glavnom trgu svih Hrvata, onoga dana kad su na oduševljenje hrvatskog puka on i Markač kao slobodni građani stigli u Zagreb (16. studenoga 2012. godine), istaknuo kako je "rat iza nas" i podsjetio da se trebamo "okrenuti budućnosti".

Izuzetno poštujem i cijenim generala Gotovinu, nespornog junaka Domovinskog rata, ali jednako tako i Oca Domovine, Antu Starčevića koji je rekao: "Narod koji zaboravlja svoju prošlost, slijep ide u budućnost".

Mi u Hrvatskoj znamo tko je tko, samo pitanje je koliko smo to u stanju priznati sebi i drugima.

Vremena posvemašnjeg idolopoklonstva naših političkih elita haaškoj Tužiteljici Carli del Ponte (koja se bavila političkom trgovinom i mešetarenjem, a ne kažnjavanjem zločina), odavno su za nama, ali ima nas koji pamtimo, poput slonova.

I mi smo obvezni podsjećati. Istina o prošlosti se mora znati. Kakva god bila. Ne postoje dvije istine.

Iz pogreški koje su činjene, pametni narodi izvlače pouke kako u budućnosti ne bi ponavljali isto.

Ja čvrsto vjerujem kako smo mi Hrvati pametan narod.

I da se jako dobro sjećamo i znamo tko je tko u Hrvatskoj. Znali smo te 2005. godine, znamo i danas.

I pamtimo 7. prosinca 2005. godine kao jedan od najsramotnijih dana u novijoj hrvatskoj povijesti.

 

Video: doček hrvatskih generala na Trgu Bana Jelačića:

 

Zlatko Pinter