Duhovna dubina „grličanja“ na spomendan svetog Blaža

Molitva svetom Blažu

Gospodine Isuse Kriste, koji si kazao da se molitvom i postom tjeraju zlodusi i vjerom ozdravljaju bolesnici, dopusti, molimo te, da po zagovoru svetoga Blaža, mučenika tvoga, ista ona vjera koja je njega učinila slavodobitnikom nad vlašću tmina i ljudskim bolestima, i nas uvijek očuva na spasenje. Po Gospodinu našem Isusu Kristu, Sinu tvome, koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog, po sve vijeke vjekova. Amen.

Zlo

Zlo je pojam koji označava ono što moral odbacuje kao neprihvatljivo. Njegova je suprotnost moralno dobro.

Zlo u vjeri

U kontekstu Abrahamove vjere u židovskim spisima zlo je vezano za griješenje, židovski «Chata», što se odnosi na «promašaj cilja» kao streljački pojam. Zlo se odnosi na moralan neuspjeh prema Bogu, zbog pomanjkanja vjere, što na kraju rezultira odvajanjem od Boga. U doktrini Abrahamove vjere zlo se poistovjećuje sa Sotonom i kao izazov vjeri i zakonu Božjem. Sotona se u židovskim, aramejskim i grčkim spisima spominje kao oličenje zla, protivnik, lažni optužitelj, protuvjernik, klevetnik, lažljivac, ubojica, bezvjernik, zao, onaj koji kuša vjeru i vreba na kolebljive. Riječ «zao» opisuje ljude i ponašanja koja uništavaju i ozljeđuju. Pojam zloća označava namjernu ljudsku nakanu da se ozlijedi. Dok «loše» pripada konkretnom, osobnom, «zlo» više označuje temeljni koncept i odnosi se na uzrok lošeg. Prema kršćanskim filozofima, grijeh je moralno zlo, dragovoljna krivnja. Fizičko pak zlo, odnosno ljudska patnja, jest kazna koja se opravdano trpi zbog krivnje (od istočnog grijeha nadalje) i ono je kušnja na koju Bog želi staviti ljudsku volju. Poteškoće koje se pritom javljaju (usklađivanje slobode ljudske volje s Božjim sveznanjem i s dogmama milosti i predestinacije) različite teološke škole rješavaju svaka na svoj način. Kroz čitavu se kršćansku filozofiju također provlači i tradicija, koja zlu negira stvarno postojanje, samostalan zbiljski bitak.

Blagoslov grla

O blagdanu sv. Blaža svake se godine po crkvama dijeli blagoslov grla. Svećenik s dvije svijeće pristupi vjerniku i moli: „Po zagovoru sv. Blaža, biskupa i mučenika, oslobodio te Bog od bolesti grla i svakog drugog zla!“ Taj je blagoslov takozvana blagoslovina u Katoličkoj crkvi. On se temelji na prastaroj predaji po kojoj je sv. Blaž svojim blagoslovom spasio dječaka kojemu je u grlu zapela riblja kost. Kod blagoslovina Crkva moli Božju pomoć u raznim potrebama, a po zaslugama Isusa Krista i zagovoru svetaca.

Blagoslovine ili sakramentali – „Prema Katekizmu Katoličke crkve“

KKC – Temeljne istine naše vjere (32)

Crkva je ustanovila blagoslovine i one su sveti znakovi te sliče sakramentima. Blagoslovine imaju duhovne učinke. Pomoću blagoslovina se vjernici pripremaju na primanje sakramenata i pomoću njih se posvećuju razni životni događaji. Blagoslovine uvijek u sebi sadrže molitvu koju često prati i neki vanjski znak (kao na primjer: polaganje ruku, znak križa, škropljenje blagoslovljenom vodom...). Korijen ili temelj svih blagoslovina je u „krsnom svećeništvu: svaki je krštenik pozvan da bude 'blagoslov' i da blagoslivlje. Zato i laici mogu predsjedati nekim blagoslovima.” Bitno je znati da blagoslovine ne podjeljuju milost Duha Svetoga na način kao sakramenti, nego po molitvi Crkve pripremaju za primanje milosti i oraspoložuju za suradnju s njome. Tako se svakom vjerniku pruža mogućnost da razne zgode života budu pod utjecajem Božje milosti.

Razni oblici blagoslovina

Među blagoslovinama prvenstvo zauzimaju blagoslovi osoba, stola, predmeta i mjesta. Svaki blagoslov jest zahvala Bogu i ujedno molitva za postizanje njegovih darova. Svaki je kršćanin po Kristu od Boga Oca blagoslovljen svakim duhovnim blagoslovom, kako je to rekao apostol Pavao u svojoj poslanici Efežanima (Ef 1,3). Pojedini blagoslovi imaju trajno značenje. Zato se oni podjeljuju samo jedanput. Njihov je učinak posvećenje osoba Bogu i posvećenje mjesta i predmeta za bogoštovnu uporabu. Treba paziti kako se ne bi pobrkali blagoslovi osoba sa sakramentima ređenja. Ređenje za đakona, svećenika i biskupa jest sakrament sv. Reda. Blagoslovi osoba jesu: posvećenje opata ili opatice nekog samostana, posvećenje djevice, obred redovničkog zavjetovanja, blagoslovi za neke crkvene službe (čitači, akoliti, katehisti itd.). Kod blagoslova predmeta navest ćemo samo one najznačajnije, a to su: posveta ili blagoslov crkve, oltara, svetih ulja, posuđa, svete odjeće, zvona, automobila, strojeva, tvornica, mostova, svijeća, vode...

Crkva ima moć otklinjanja

Kada Crkva javno i mjerodavno, u ime Isusa Krista, traži da neka osoba ili predmet budu zaštićeni od opsjednuća Zloga i oslobođeni njegove vlasti, govori se o otklinjanju ili egzorcizmu. Isus ga je sam vršio; od njega Crkva ima moć i zadaću otklinjanja.” U jednostavnom obliku egzorcizam se provodi u slavlju sakramenta svetoga krštenja. Svečano ili „veliko” otklinjanje može činiti samo svećenik, i to s biskupovim dopuštenjem. U takvim slučajevima treba postupati razborito i strogo poštujući odredbe koje je donijela Crkva. Egzorcizam ima zadaću izgoniti zloduha ili osloboditi od njegova utjecaja. To se čini duhovnom vlašću koju egzorcist ima od samoga Krista, jer je on tu ovlast povjerio svojoj Crkvi. Psihičke bolesti isključivo liječi medicina. Zato je prije bilo kakvog obreda potrebno dobro provjeriti je li doista riječ o opsjednutosti ili o bolesti.

Pučka pobožnost

U vjerskom životu pojedine zajednice vjernika, kao i pojedinca, važno mjesto zauzima i pučka pobožnost koja se izražava hodočašćima, raznim pobožnostima, ophodima, križnim putevima, krunicom... Sve te pučke pobožnosti imaju svoje značajno mjesto, ali one moraju na neki način uvijek biti samo produženo djelovanje sakramenata. Cjelokupna pobožnost mora ići uzlaznom crtom prema sakramentima. Svaki oblik pučke religioznosti nužno u sebi mora pretpostavljati sakramente. Tako sva pobožnost jest na neki način produženo djelovanje sakramenata u životu pojedinca i zajednice. Zato se vjernici ne smiju zadržavati samo na pučkoj religioznosti ili običajima, nego uvijek tražiti njihovo počelo ili ishodište. Pučka religioznost proistječe iz sakramenata i blagoslovina, i zato se ona uvijek mora na njima temeljiti ako želi ostati živa i značajna u budućnosti pojedinca ili zajednice. Mislim da je ovo izuzetno važno spomenuti jer je u svijesti pojedinih vjernika pučka pobožnost važnija čak i od svete Mise. (Na primjer: molitva svete Krunice izuzetno je lijepa i korisna, ali se nju nikako ne smije moliti za vrijeme slavlja pojedinog sakramenta – svete Mise, Krštenja itd.)

Zaključak

Jedan je župnik znao reći: „Kad god se u crkvi nešto dijeli, pune su nam crkve“. Mislio je na spomendan svetog Blaža, Bogojavljenje (blagoslov Trikraljske vode), blagoslov uskrsnog jela i druge blagoslovine. U hrvatskom narodu postoji izrazito pozitivna tradicionalna pobožnost prema svetom Blažu, mučeniku iz razdoblja stravičnih progona. Čini mi se da bi svećenici svake godine mogli i trebali više govoriti vjerničkom puku o duhovnoj dubini i širini „grličanja“. Zbog čega? Zbog toga što se u vjerničkom puku sam po sebi nametnuo „blagoslov grla“, i ništa više, a on je u stvarnosti duhovno znatno bogatiji. Duhovna dubina „grličanja“ mnogo je šira, bogatija od same podjele  blagoslovine za zdravlje grla. Blagoslov sa svijećama (grličanje) obuhvaća i „svako drugo zlo“. A to može biti opsjednutost zlom, fizička, moralna i duhovna bolest, zavist, ljubomora, nevjera, bezbožnost. Molitvom „Po zagovoru svetog Blaža…“ tjeraju se zlodusi, a samim zagovorom svetog Blaža stavljamo se pod Božju zaštitu kao pojedinci da nas sačuva i zaštiti od velikog utjecaja Zla. Zlo postoji, iako je ono na marginama ljudskih filozofskih razmišljanja. Zato, ako na spomendan svetog Blaža idemo na blagoslov sa svijećama, uđimo duboko duhovno u realnost i bogatstvo blagoslova.   

 

Molitva za oslobođenje od svakog zla

 

Presveto Trojstvo, Oče, Sine i Duše Sveti! Bezgrješna Djevice, anđeli i arkanđeli,

svi sveti u raju, budite sada sa mnom, u ovom času, u ovoj molitvi!

Mekšaj me, Gospodine, mijesi me, obnovi me, uzmi me, ispuni me!

Otjeraj od mene sve zle sile, uništi ih, razori ih...

da se mogu osjećati dobro, da mogu činiti dobro.

 

Otjeraj od mene vračanje, čarolije i svaki magijski utjecaj,

crne mise, praznovjerja, navezanosti, prokletstva, zlo oko,

svako đavolsko uznemiravanje, posjednuće i opsjednuće: sve ono što je zlo,

grijeh, zavist, ljubomora, nevjernost, nevjera i bezbožnost...

Otjeraj od mene svaku fizičku, duševnu, moralnu i duhovnu bolest.

Otjerah od mene sve što je od Đavla.

Spali sva ta zla u paklu da nikad više ne snađu ni mene

ni nijedno drugo stvorenje u svijetu.

 

Naređujem i zapovijedam, po snazi Boga svemogućega,

autoritetom koji mi je dan kao kršćaninu, u ime Isusa Krista, po zagovoru Bezgrješne Djevice,

svih anđela i svetih, svim nečistim dusima, svim bićima koja me uznemiruju,

da me odmah sada napuste, da me zauvijek ostave, da odu u vječni pakao!

Neka ih sveže sveti Mihovil Arkanđeo, sveti naši anđeli čuvari,

neka im glavu zdrobi noga naše Bezgrješne Majke, Marije Bogorodice. Amen. Aleluja!

Autor molitve: „Zajednica Dobri pastir“

 

Marko Štrok