Enisa Bešlagića od novačenja spasio vojnik HOS-a: ‘Nije bitno koju uniformu nosite’
DOGAĐAJ KOJI PAMTI
Enis Bešlagić, poznati glumac s bogatim iskustvom na kazališnim daskama i malim ekranima te prepoznatljivo lice na regionalnoj televiziji, dugi niz godina istraživao je svoju životnu priču kako bi je pretočio u predstavu, piše Dnevno.hr.
Od samog djetinjstva pa sve do svojih 49 godina, Enis je graditelj svoje autobiografske predstave “Da sam ja neko”, koja je nakon uspješne turneje po Bosni i Hercegovini, spremna predstaviti i hrvatskoj publici.
Premijera će se održati u velikoj dvorani Vatroslava Lisinskog 13. ožujka. Enis je najavio da će publika imati priliku upoznati se s raznim facetama njegovog života, od djetinjstva do sadašnjosti, dok je dijelio i neke zanimljive detalje iz svog bogatog životnog iskustva.
‘Zagreb smo odabrali kao prvi grad’
“Gotovo 50 godina ta predstava nastaje u meni i raste i svi događaji koji su mene definirali kroz život i odredili da budem ovo što danas jesam daju mi obavezu, kada je već izašla na scenu, da progovorim i imam stav i poruku. S izvedbama počinjem u BiH, ali se ne ograničavam teritorijalno”, otkrio je Enis za Večernji.
“Budući da se Brčko spominje u kontekstu strateškog rada te se povlači pitanje u slučaju bilo kakvog sukoba kome će Brčko pripasti, na temelju toga zaključio sam da iz Brčkog krene moja poruka ljubavi i jednostavno kako su se otvarali gradovi tako samo i postavljali predstavu”, nastavio je.
“Zagreb smo odabrali kao prvi grad, točnije dvoranu KD Vatroslava Lisinskog koja će na savršen način predstaviti mene i moj rad baš onako kako zaslužujem. Imam dosta prijatelja koji žele sa mnom podijeliti moju priču o nastajanju ovoga što ja danas jesam. Cijela priča jako je zanimljiva te vjerujem da ću to sve uspješno prenijeti i na gledaoce kojima će također cijela priča biti interesantna”, dodao je.
‘Mislim da ti ljudi mogu i da obeščaste uniformu’
Bešlagić je otkrio da ga je u BiH spasio vojnik HOS-a, kako ga ne bi unovačili. “To je dokaz da uvijek u svakome ratu imate dobrih ljudi i u svim vojnim strukturama ćete naići na dobre ljude. I to je odgovor na pitanje – da nije bitno koju uniformu nosite, nego kakvu poruku i glas šaljete u životu. Mislim da ti ljudi mogu i da obeščaste uniformu, ali i da je učine časnom. Malo ih je bilo, na prst jedne ruke, ali Bog izabere da otvori srce ljudima i da vi ispunite svoj put”, ispričao je.
Glumac je progovorio i o svojoj ulozi Šemse iz Naše male klinike, koja ga je lansirala među omiljene glumce na domaćoj sceni. “Što se tiče uloge Šemse, Branko Đurić je došao još prije toga, kada je snimao prvi serijal “Mujo i Haso” u Sloveniji, pa je zvao u Sarajevo da pita svoju majku Fadilu tko joj je zanimljiv”, otkrio je.
“I baš zbog tog “Upitnika”, koji je ona gledala, rekla mu je da smo Milan i ja, koji smo vodili taj kviz, bili jako smiješni i interesantni. On nas je odmah nazvao i snimili smo prvi serijal viceva “Mujo i Haso”. Nakon toga ubrzo stigla je i uloga Šemse koja je obilježila moju karijeru i postala sinonim za to, mada ja nemam nikakva autorska prava na taj lik, osim što me zovu Šemso”, priča Enis.
“Nemam prava ni da igram predstavu ni da budem Šemso u javnom životu. To je tako u ovome poslu i svijetu, gdje možete biti popularni i igrati neki lik, a da pritom nemate pravo koristiti taj lik. Uloga Šemse jedna je od najljepših uloga koje sam napravio u svome životu”, zaključio je glumac.
