Ivica Šola: Gdje nestaje HNS? Nigdje, stapa se s HDZ-om
HNS je stranka ponajviše poznata po tome da ima više direktora u javnim poduzećima nego članova.
Ovo narodno sprdanje proizlazi iz čuđenja da je HNS s takvom malom potporom u hrvatskom biračkom tijelu uvijek, bilo spretnim dilovima sa SDP-om, bilo s Plenkovićevim HDZ-om, pokazao da nije bitan (ideološki) konj, već samo ključna ministarstva i državna poduzeća na koja će zajahati.
Kažu mi ovih dana da će HNS zbog takve igre nestati. Neće, HNS će se utopiti u Plenkovićev HDZ jer ih veže jedna zajednička crta: to nisu stranke, to su tehnokratski hranidbeni lanci bez ikakvog svjetonazorskog i šireg hrvatskog obzira i interesa.
Ovo ne govorim napamet. Od juga do istoka Hrvatske HNS-ovci postaju, de iure ili de facto, HDZ-ovci.
U Jelsi, na otoku Hvaru, općini koja pokriva veliki teritorij zanimljivog zemljišta (i) za prenamjenu, ne tako davno dogodila se sapunica kada je jedan HNS-ovac ušao u HDZ i krenuo u preuzimanje Jelse. Pobunilo se tamošnje HDZ-ovo članstvo pa je, za sada, to preuzimanje spriječeno.
Plenković to ne vidi ili ne želi vidjeti, ili je prešutno suglasan s tim, kao kada je s HNS-om ušao u koaliciju i prevario i HDZ-ove i SDP-ove birače zajedno s Vrdoljakom.
POBUNA BAZE
U Dalmaciji se zbog ovakve anacionalne i kameleonske Plenkovićeve politike, kao na Jelsi, za sada ne previše glasno, sve više buni baza.
Naime, nije samo hranidbeni lanac zvan HDZ (HNS) aktivan na Hvaru i drugdje u Dalmaciji, protiv Plenkovićeve nomenklature i politike sve se više gunđa i u Slavoniji.
Što se Dalmacije tiče, zadnja pobuna baze bila je u Imotskom protiv Ante Sanadera, kojeg je Plenković učinio i potpredsjednikom Sabora. Prije nekog vremena, kako Ante Sanader slovi kao capo di tutti capi HDZ-a u Dalmaciji, isti taj Ante Sanader pokušao je u tamošnjoj vatrogasnoj zajednici (gdje sve nema Sanadera) zaposliti sina svoga kuma. No, kao i na Jelsi, dogodila se pobuna i unatoč Sanaderovu kumplanju da se malog kumovog primi u vatrogasce, na Upravnom vijeću nije prošlo.
Naime, ćaćin sin, osim što ni ćaća ni sin nisu izvorni HDZ-ovci, “mali” ima jedan “sitan” problem: sudjelovao je u koruptivnoj aferi namještanja utakmica, pa se nagodio s USKOK-om i dobio neku smiješnu kaznu. Dalmacija baš nema sreće s tipovima koje treba “poduprijeti” za “pošteno suđenje”.
U Slavoniji, za razliku od Dalmacije, ova simbioza HNS-HDZ traje već dugo i na puno intenzivniji način. Simbol toga je Vrdoljaku blizak Tomislav Šambić. Karijera mu je bila strelovita. Nakon što je dobio važno mjesto u Slavonskoj banci, koja je potom prodana za kikiriki Hypo banci, kada je Vrdoljak ojačao, postaje direktor u HEP plinu u Osijeku. Tada je zaposlio s Vrdoljakom više od stotinu ljudi u toj državnoj tvrtki u Osijeku, uglavnom nepotrebno, no Vrdoljak je zbog toga, prvi put u povijesti, s HNS-om dobio izbore u osječkom naselju Jug, odakle je potekao. Eto, to je jedan od učinaka HDZ-HNS hranidbenog lanca. Zaposli ljude, uhljebi, i izborna pobjeda neće izmaći.
Kako su se Vrdoljak i HNS sve više zbližavali s Plenkovićevim HDZ-om, Šambić se penje još više, i postaje član središnje uprave HEP-a u Zagrebu, gdje sjedi (ili je sjedio) zajedno s kumom (uh, ti kumovi) Plenkovićeva ministra Ćorića. Čak je radikalni, ali pragmatični ljevičar još od struktura bivšeg režima, Beus Richembergh, taj HDZ-HNS proces nazvao “političkom korupcijom”.
Poznata je priča da je svatko tko je išao s HDZ-om, od HSLS-a do HSP-a, nestao s političke scene. HNS ne nestaje, njegovi direktori i članovi, od Osijeka do Jelse, samo pretrčavaju, de iure ili de facto, HDZ-u, kako bi sačuvali fotelje i sinekure proizišle iz pakta Plenković-Vrdoljak. I još napreduju.
OSJETLJIV NA KRITIKU
Plenkovića sam upoznao, to je čovjek osjetljiv na kritiku, tehnokrat bez ikakvih ozbiljnih svjetonazorskih uvjerenja, ali koji je od HDZ-a napravio bezličnu nakupinu pokornih ljudi u funkciji vlastite karijere. Ali ne samo stranku, zauzdao je i dobar dio medija, pa uz samoreklamu, tipa, povukli smo iz EU-a 24 milijarde, ako mu kažete da je Slovačka, nešto malo veća od RH, u istoj omotnici “dobila” 44 milijarde, reći će da ste neznalica ili će se naljutiti.
Takvih primjera Plenkovićeva vođenja politike svedene na PR ima podosta, a ovi igrokazi s Pupovcem od Varivoda do Vukovara, koji nas vraćaju ne feralovsku propagandu o Domovinskom ratu, dodatna su sol na ranu mnogima.
Plenković je dekroatizirao hrvatsku politiku, stavio je u službu moguće europske karijere, no Hrvatska sve dublje tone, i po svim bitnim parametrima najgori smo, uz Bugarsku, u EU-u.
Nažalost, Plenkovićev iluzionizam mnogi su kupili, pa i Škoro izjavivši: “Dolaskom Plenkovića okrenuta je nova stranica u politici HDZ-a, on je vrhunski europski političar, ali ne znam koliko će imati snage i sposobnosti da okupi ljude koji će napraviti nužne reforme.” I okupio je ljude za “nužne reforme” u liku HNS-a i iluzije reforme obrazovanja, te SDSS-a u liku iluzije tzv. “pomirbe” koja je nastavak srpskog memoranduvanja drugim sredstvima. Tako da mi je tek malo lakše što sam uz Škoru, i mnoge, progutao iluziju zvanu Plenković.
No nagodinu idu lokalni izbori, i ima vremena popraviti što se popraviti da. Pogotovo u HDZ-ovim utvrdama kao što su Slavonija i Dalmacija.
Ivica Šola
