Iz diplomatskih kanala iscurilo je što je Dodik dogovorio s Rusima: Dokle misli blefirati?

Nekoliko dana kasnije iz ruskog veleposlanstva u Sarajevu priopćili su da je Milorad Dodik razgovarao s ruskim ministrom vanjskih poslova Sergejem Lavrovom i kako je dogovoreno intenziviranje napora na provođenju sporazuma koji su Vladimir Putin i Milorad Dodik postigli u Moskvi u prosincu 2021. Kakav je dogovor postignut i kako će izgledati njegova provedba?

Milorad Dodik jedini je političar na Balkanu koji je javno uskratio podršku rezoluciji Ujedinjenih naroda kojom se osuđuje agresija Rusije na Ukrajinu. U mjestima u BiH javna okupljanja podrške Rusiji izazivaju zebnju i strah. U Beogradu su na skupu podrške Rusiji sudionici skandirali ime osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića.

Hoće li Republika Srpska proglasiti nezavisnost ili ne? Do sada je Dodik pobjeđivao u pokeru bosanskohercegovačke politike vještim korištenjem blefa. Drugi su predavali karte, nesigurni i uvjereni da se ne treba kockati s njim.

Ruska invazija na Ukrajinu mijenja dinamiku igre na Balkanu. U ovoj partiji karte će se morati pokazati.

Ako je potrebno nekoga podsjećati, Milorad Dodik već godinama ne priznaje BiH i poduzima korake kojima destabilizira zemlju. Dodik tvrdi da je BiH nemoguća država, ali se istovremeno zalaže za očuvanje Daytonskog mirovnog sporazuma, kojim je uređena BiH. Dodik ne priznaje visokog predstavnika u BiH, čiji je mandat upravo osiguranje provedbe mirovnog sporazuma.

Ako ovo nije paradoks, što je?

Francuske zračne patrole nisu slučajno u BiH

Cjelovitost i mir u BiH garantiraju EU i NATO. Isti dan u kojem je krenula agresija na Ukrajinu donesena je odluka da se u BiH uputi dodatnih 500 vojnika EUFOR-a, međunarodne vojne misije čiji je mandat očuvanje mira u BiH. U narednim tjednima EUFOR najavljuje prelete vojnih aviona u svjetlu narušene sigurnosne situacije.

Mir u Europi je završio i rat je počeo. Mijenja se sve ono što smo znali do sada. Nova realnost ispisuje se na terenu, a s njom i europski i širi, globalni, odnosi. U kontekstu BiH, pitanje njezina preuređenja sada dobiva i sigurnosnu dimenziju.

Beskrajno je vrijedna zasluga Daytonskog mirovnog sporazuma jer je zaustavio krvavi rat. No nije postavio temelj za stabilnu, funkcionalnu, malu europsku državu. Inzistiranje na očuvanju Daytonskog mirovnog sporazuma pristanak je na stalnu nestabilnost u BiH. Nada će se zamjenom političara riješiti kriza u BiH je iluzija, jer problem na koncu nisu pojedinci, nego sistem.

Da se Dodika i smijeni, doći će novi Dodik. Dodik, kao vješt političar, koristi ono što mu je dano ovakvim ustavom. A ustav reducira cijeli politički život u BiH na samo jednu komponentu – etničku pripadnost. Politika se u svakoj zemlji vodi oko ekonomije, socijalnih prava, kulture i niza drugih tema dok se u BiH, ako ne početak, onda završetak svake rasprave svede na pitanje prava etničkih grupa.

S ovakvim ustavom BiH neće postati članica EU-a jer ustav diskriminira njezine vlastite građane koji su pripadnici nacionalnih manjina. Ono što je neprihvatljivo u drugim europskim državama u BiH je temeljni princip – stavljanje kolektivnih iznad individualnih prava njezinih građana.

Rješenje – višenacionalna, pluralna i slojevita BiH

BiH treba novi ustav, novi sistem koji će prihvatiti njezinu pluralnost i slojevitost, višenacionalnost i traumatičnu prošlost. Buduća BiH treba se odmaknuti od svakog nacionalizma i prevlasti bilo kojeg naroda nad drugim, a u fokusu imati zaštitu svojih građana bez obzira na njihovu etničku, vjersku, rodnu, seksualnu, rasnu ili bilo koju drugu pripadnost. Uz individualna prava, novi ustav treba osigurati mehanizme zaštite kolektivnih prava bosanskohercegovačkih naroda.

Međunarodna zajednica griješi kada inzistira da se dejtonski sistem treba očuvati po svaku cijenu. Da parafraziram Milorada Dodika, BiH je moguća država, ali je dejtonska BiH nemoguća.

Oni koji žele srušiti BiH to, naravno, znaju. Zato i inzistiraju na očuvanju dejtonskog ustava jer on donosi permanentnu nestabilnost. Neki su Daytonski mirovni sporazum već davno opisali kao luđačku košulju. Tu košulju sada treba početi razvezivati. Lako je reći, kažu kritičari. Koje su alternative? Ako je alternativa rat, onda je najvažnije sačuvati mir, a to je donio Daytonski sporazum.

Točno, nitko ne želi i ne priziva rat. Ali to ne znači da ne treba priznati da BiH nije funkcionalna država, a to nije zato što u njoj žive luđaci, nego zato što su ljudi zavezani u luđačku košulju. Opcija u BiH ne može biti – ili Dayton ili rat. Problem s ovim stavom to je što je činjenično pogrešan i idejno ograničavajući.

Činjenično, rješenja postoje. Na primjer, uređenje BiH na način da su u fokusu općine, lokalna zajednica. Inspiracija za ovaj model je Danska, a može mu se pristupiti ovdje. Ovo je jedan prijedlog, ima i drugih, dakle činjenično ne stoji da nema alternativa. Ne znači da su lako ostvarive, ali ih ima.

Inzistirati na očuvanju samo i jedino Daytonskog sporazuma znači pokazati bezidejnost i manjak hrabrosti za napredna rješenja. Kažu kritičari, BiH je iznimka jer je multietnička. No koja današnja moderna država nije multietnička?

BiH neće postati normalna država s postojećim sistemom. Bolje je nastojati novo rješenje tražiti dogovorom među njezinim građanima i njihovim političkim predstavnicima nego kao posljedicu ratova i geopolitičkih aspiracija velikih.

Sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u komentarima objavljenima na Portalu Dnevnih Novosti pripadaju autoru i ne predstavljaju nužno stavove uredništva portala.