Izborniče, koji je bio plan? Hrvatskoj na Euru, neovisno o rezultatu, fali jedna stvar
Hrvatska je nakon dvije utakmice u Njemačkoj primila pet, zabila samo dva gola te je i dalje bez pobjede. Što se događa s reprezentacijom od koje smo svi toliko očekivali i postoje li šanse da se ovaj Euro spasi?
Dvije utakmice, dva gola i jedan bod. To je prolazno vrijeme Zlatka Dalića i Hrvatske nakon prve dvije utakmice na Europskom prvenstvu u Njemačkoj. Vatreni su trenutno zadnja momčad u svojoj skupini. Nije bilo sreće protiv Španjolske, koja je realizirala skoro pa svaku šansu u prvoj utakmici, nije bilo sreće ni protiv Albanije, koja je zabila izjednačujući gol duboko u sudačkoj nadoknadi.
Pa ipak.
Kontekst je bitan, ali pruža malo utjehe kada reprezentacija mora pobijediti europskog prvaka želi li zadržati šansu da se plasira u osminu finala. Kada su putovali u Njemačku, Vatreni su u hrvatskom medijskom prostoru figurirali ako ne baš kao favorit, onda kao jedna od reprezentacija koje mogu otići jako daleko. Je li to bilo realno očekivanje ili ne, sada je bespredmetno; činjenica ostaje da se Hrvatska sada mora grčevito boriti za osminu finala, doseg koji uoči početka natjecanja ne bi gotovo nikoga zadovoljio, što god govorili izbornik i reprezentativci.
Što se, dakle, dogodilo? Hrvatska je u Hamburgu odigrala jedno od svojih najlošijih poluvremena na velikim natjecanjima, vjerojatno najlošije otkako je Dalić na čelu reprezentacije.
Niti jedna šansa, niti jedan udarac unutar okvira; prvi udarac iz igre tek nakon 20 minuta.
U defanzivi, još gore, u tranzicijama - bolje da ne počnemo o tome. Da nije bilo Dominika Livakovića i lošeg udarca Reya Manaja, Hrvatska bi drugo poluvrijeme u nizu na Euru gubila 0:3.
Nakon poraza od Španjolske nije bilo potrebno dignuti uzbunu; Vatreni nisu odigrali onako grozno kao što je rezultat sugerirao, a Španjolska je puno kvalitetnija nego što je djelovala uoči turnira; uostalom, u posljednjih 12 godina na velikim turnirima pobijedili smo je samo 2019. u Ligi nacija i 2016. na Euru, oba puta u grupnoj fazi.
Ali današnja utakmica jedna je od onih kakve bi Dalićeva Hrvatska nekad pobjeđivala na renome, gotovo pa refleksno; sjetite se Islanda i Nigerije 2018., Kanade 2022., Škotske 2021. Prvi put otkako je Dalić na klupi, Hrvatska će za prolaz u nokaut fazu morati igrati protiv elitne momčadi.
Kako smo došli do toga? Kao i obično, ne postoji jedan odgovor; ova generacija je na svom zalasku, ali treba imati na umu i činjenicu da Dalićeva Hrvatska nikada nije igrala pretjerano sofisticiran i strukturiran nogomet, poput nekih drugih koje su (Španjolska i Njemačka, recimo) pokušavale emulirati ponajbolje europske klubove na međunarodnoj razini.
Hrvatska, koja se proslavila u svijetu, bila je prvo iznimno kaotična i improvizatorska momčad (Rusija), a kasnije je sve više ovisila o kontroli utakmica kroz posjed i kvalitetu u vezi te gotovo nadnaravnu sposobnost kontrole onih sitnica koje ih prelamaju. U Njemačkoj ova ostarjela vezna linija više to ne može u potpunosti činiti, a istovremeno je Vatrene i napustila ta ključna odrednica velikih turnira - sreća.
