Katolici su konstantno okruženi „ vučjim čoporom“
Ova pomalo neobična teza ima svoj duboki korijen u novozavjetnoj teologiji. Sadržana je u Lukinom evanđelju, u desetom poglavlju, gdje Isus šalje sedamdesetdvojicu učenika pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doći. Kaže im: „ Evo, šaljem vas kao janjce među vukove. Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće. I nikoga putem ne pozdravljajte.“ Lk. 10, 3-4. Ovo je govor u prispodobi, govor u slici, kojeg je Isus često koristio u svojim govorima mnoštvu, a isto tako dvanaestorici apostola. Učenici su ga jednom pitali o govoru u prispodobama: zašto im govori u prispodobama. „ A on im reče: „ Vama je dano znati otajstva kraljevstva Božjega, a ostalima u prispodobama – da gledajući ne vide i slušajući ne razumiju.“ Lk. 8, 10. Dakle, očito je da su ga jedni mogli jasno razumjeti, a drugi ga nisu uoće razumjeli. Prispodobe koje je Isus izrekao u svom javnom djelovanju kroz tri godine, imaju trajnu vrijednost za život Crkve. Prispodobe ne odnose samo na Isusove suvremenike, nego na sve generacije kršćana. Druga Isusova poruka apostolima, parafrazirano rečena je sadržana u poruci da su apostoli u svijetu, ali da ne moraju biti dio svijeta, dio standardnog ponašanja kako se ponašaju svi ljudi. Navjestitelji evanđelja trebaju donjeti novu duhovnu kvalitetu života, novu duhovnu dimenziju kakvu svijet ne poznaje. Tako je doista moguće da zbog novog nauka i protivljenja apostoli budu „ janjci“ koji su okruženi velikim nerazumjevanjem, čak i mržnjom, i „vučjim čoporom.“
Tko je vuk i vučji čopor?
Vuk je prema večini eksperata sa područja zoologije praotac koji ima svoje porijeklo sa svim današnjim, postojećim psima. Normalni socijalni život vukova odvija se u čoporu. Vučji čopor se u pravilu sastoji od roditeljskog para ( alfa mužjaka i alfa ženke ) i njihovih potomaka. Dakle riječ je na neki svojevrstan način o obitelji. U normalnim uvjetima vučji čopor se sastoji od roditeljskog para, njihovih mladunaca iz prethodne, kao i mladunaca iz te godine. Mladi vukovi postizanjem spolne zrelosti napuštaju teritorij svojih roditelja i kreću u potragu za vlastitim područjem života. Roditelji, vukovi, su uvijek dominantni u odnosu na svoj podmladak, pa stoga nema borbe oko određenog teritorija i dominacije. Kakve to veze ima sa vukovima o kojima govori Isus? U prenesenom smislu riječi, Isus govori pod pojmom vukovi o ljudima koji su mrzitelji i progonitelji Radosne vijesti. Riječ je zapravo o mogućim teškoćama, borbi, progonstvima, mučeništvu, na koje će nailaziti navjestitelji evanđeoskog stila života.
Što je Isus mislio kada je rekao: „ Šaljem vas kao janjce među vukove.“
Isus je kao Bog i čovjek na putu prema Jeruzalemu postao duboko svjestan svih muka na koje će nailaziti njegovi navjestitelji nakon njegove smrti i uskrsnuća. On Bogočovjek je tijekom tri godine nailazio na strašna nerazumijevanja, protivljenja i mržnju u svom javnom djelovanju. Susretao se danomice sa opakim ljudima, „ vučjim čoporom“ svojih sunarodnjaka, pismoznanaca, farizeja, i svih ostalih, koji su tražili svaku, pa i najmanju pogrešku koja je bila u suprotnosti sa postojećim običajima i tradicijom. Doživljavao je teške verbalne i druge provokacije, postavljene zamke, koje je vješto zano izbjeći. Sjetimo se samo primjera žene zatečene u preljubu, koju su htjeli po ondašnjem zakonu kamenovati. A on ju je spasio mudrom gestom, mudrim izbjegavanjem osude, mudrim pitanjem: „ Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen na nju.“ Isus je bio „janje“, Jaganjac Božji u odnosu na „vučji čopor“ sa kojim je bio okružen. Zato već Stari zavjet proriče i kaže za Isusa, „ kao janje na klanje, odvedoše ga.“
Čega moramo biti svjesni kao katolici?
Kao katolici moramo postajati svjesni da Isusova poruka: „ Šaljem vas kao janjce među vukove.“, nije samo teza, pretpostavka ili proročanstvo za jednu generaciju vjernika. To je jednostavno realizam za sve generacije vjernika kroz dvomilenijsku povijest Crkve do danas. Tijekom povijesti Katoličke crkve na svim meridijanima i paralelama svijeta bilo je katolika „ janjaca“ i „vučjih čopora“ progonitelja. Kršćanstvo se mučno, uz brojna mučeništva teško probijalo iz mračnih katakombi na svjetlo dana. Bila su potrebna čak tri stoljeća za stišavanje carsko - rimskih „ vučjih čopora“, da bi kršćani sa tajnih skrivališta kenuli na javni prostor. Smatram da nije potrebno nabrajati sve „ vučje čopore“ raznih progonitelja do danas, jer je to posao za jednu temeljitu i objektivnu knjigu. Teško bi bilo napisati i nabrojati sve one koji su stvarno i djelatno na kršćanstvo i katolike navaljivali kao izgladnjeli vukovi na janjce. A činili su to čoporativno, snažno uništavajući sve pred sobom. Na udaru je bilo sve što je crkveno: svećenstvo, redovništvo i ckvena kulturna dobra. Barbarizam različtih revoluconara.
Gdje su danas „vukovi i vučji čopori“?
Naše vrijeme nije ništa drugačije od drugih vremena u kojima su kršćani bili „janjci“, a neki drugi ljudi članovi „vučjeg čopora“. Dvadesetprvo stoljeće je stoljeće prikrivenih „vukova i vučjih čopora“. Njihova snaga je u umreženosti zla kojeg siju svijetom putem sekularnog liberalizma, hedonizma svih vrsta, konzumerizma i drugih „ izama“. Liberalizam američkog i europskog tipa širi otvoreno bez prikrivanja kulturu smrti, umjesto kulture života. Za američki liberalizam demokrata ništa ne znači Deklaracija o utemeljenju i neovisnosti Amerike. Jedan stavak iz te deklaracije kaže: „ Svi smo „stvoreni jednaki“ i darovana su nam „ „neotuđiva prava“, ukjučujući i pravo na život.“ Transcedentnost te deklaracije po kojoj je ljudski život svet, i ima dostojanstvo koje proizlazi iz Božjeg stvaranja, ne znači liberalima baš ništa. Povreda temeljnih i moralno političkih američkih vrijednosti je za njih sasvim prirodna stvar. Slično je i u europskim državama. Način života i moralne vrijednosti propagiraju oni koji imaju u rukama „velike megafone“. A te se tobožnje moralne vrijednosti najčešće kose, kao i u rimskom carstvu sa kršćanskim sustavom moralnih vrijednosti. „ Vučji čopori“ europskih liberala i EU imaju u svojim rukama sav raspoloživi kulturni arsenal. Oni u svojim rukama, isto kao u Americi, imaju sveučilišta, većinu medija, školstvo, kazališta, filmsku industriju. I mogu tim sredstvima, narodima, studentima, roditeljima i njihovoj djeci nametati što god požele i što ih je volja. Široke mase nažalost počinju vjerovati da je sve to istina, iako zdrav razum vidi da je to u suprotnosti sa naravnim zakonom, zakonom prirode čovjeka i onitelji, te Isusovim naukom o čovjeku, pojedincu, obitelji, kršćanskom moralu. Naša hrvatska stvarnost je samo bijedna preslika, kopija američko europskog liberalizma bez granica na sveučilištima, kulturi i filmskoj industriji. Katolici su u Hrvatskoj većina, a „ veliki megafoni“ usprkos protivljenju naroda koje on plaća, siju uz pomoć nekih nevladinih udruga nevrednote kao vrednote. Tu inverziju vrednota daju kao hranu svom narodu. Katolički narod to vidi i zna, ali veliki megafoni, „vučji čopori“ idu dalje beskompromisno protiv volje svog vlastitog naroda. Ono što na kulturnom i odgojnom planu u Hrvatskoj čini Crkva, to se minorizira, podcjenjuje ili omalovažava. Tako nekada susreti mladih po biskupijama ne budu medijski popraćeni i zabilježeni, ili se daju šture i netočne informacije. No, katolici, „ janjci“, nemaju se čega i koga bojati. Stvarna većina katolika u Hrvatskoj, postala je manjina, koju na silu „ veliki medijski megafoni“ utišavaju i ponižavaju na svim područjima. Hvala Bogu što naš narod vidi i zna što je istina, što je tradicija, što je prirodni zakon, što je moralno, a što devijantno, i tko je sačuvao tijekom povijesti Hrvata narod u jedinstvu, iste misli i duha, pred raznim „ vučjim čoporima“. Zato hrvatski narode, budi svjestan i spreman na poslanje: Isus te šalje kao janjce među vukove. Na duge staze katolici u Hrvatskoj nisu nikad izgubili svoje kršćansko dostojanstvo i ponos. Tako neće ni pred naletom aktualnih plaćenih i neplaćenih „ dežurnih vukova“.
