Kratki put od zanosnog domoljublja do omalovažavanja domoljublja i hrvatskih branitelja

Domoljublje ili patriotizam (iz starogrčkog πατρίς; patris, otac; lat. patria, domovina) označava emocionalnu privrženost svome narodu. Osim toga, koristi e i pojam domoljublja u smislu ponosa vlastitim narodom i može se temeljiti na vrlo različitim karakteristikama ili aspektima naroda, kao što su jezik, kultura, politika, povijest ili sport. Domoljublje se općenito od nacionalizma i šovinizma razlikuje po tome što se domoljub identificira sa svojom zemljom i svojim narodom, bez vrijeđanja ili omalovažavanja drugih naroda. U Srednjoj Europi domoljublje se razvilo iz liberalizma i nacionalizma srednjeg sloja koji je u borbi protiv feudalizma pokušavao stvoriti nacionalnu državu. Poslije Francuske revolucije iz 1789. godine domoljublje se u većini europskih država nastavilo razvijati te je prestalo biti samo pitanje intelektualnih elita. Danas se domoljublje u većini zemalja podrazumijeva kao pozitivan pojam.

Hrvatsko domoljublje u bivšoj državi

Za vrijeme jugoslavenske države javno isticanje hrvatskoga domoljublja bilo je razlog za uhićenje, saslušanje, zlostavljanje od policije ili UDBE. Pjevanje pjesama poput „Ustani bane“, „ Vila Velebita“ i drugih bilo je zabranjeno.

Iskazivanje domoljublja na sportskim događajima

U naše vrijeme kao da je utihnulo domoljublje, kao da je izgubilo svoju snagu zbog raznoraznih intriga između političkih stranaka na tlu Hrvatske. Ili, kao da je prikriveno, te ne dolazi do izražaja zbog raznih politika koje tonu u nekakav čudan europeizam i pogubni globalizam. Pravo domoljublje u Hrvatskoj može se osjetiti u svom zanosu vezano uz sportska natjecanja naših reprezentacija (nogomet, košarka, vaterpolo, rukomet).

Katolička crkva u Hrvata o domoljublju

Katolička crkva u Hrvata u svojoj je biti za izvorno shvaćanje istinskog domoljublja. Svaka nadbiskupija i biskupija uvijek je poštivala domoljubnu misao, književnost, glazbu, jezik, razne kulturne običaje, tj. sve po čemu smo „originalan“ narod u zajednici drugih naroda na tlu Europe. Po mnogočemu smo drukčiji od drugih naroda, i to je veliko kulturno i duhovno bogatstvo kojim se možemo ponositi. A ponositi se svojim jezikom, glazbom, kulturom, sportom jest očitovanje pravog domoljublja. Biti ponosan na svoje nije nacionalizam, čime su nas nekada plašili i zbog čega su nas slali u zatočeništvo – u Lepoglavu ili na Goli Otok. U sjećanju mi je pokojni kardinal Franjo Kuharić, koji je bio istinski domoljub, čovjek vjere, branitelj hrvatske domovinske časti i ponosa. U propovijedima je često rabio riječi bogoljublje, čovjekoljublje i domoljublje. „Ako netko zapali tvoju kuću, ti nemoj njegovu…“ riječi su koje je kardinal izrekao ma Mariji Bistrici i koje mi i danas odzvanjaju u ušima. Takve riječi mogao je izgovoriti samo kardinal Franjo Kuharić, skroman i jednostavan nadbiskup, čovjek molitve, meditacije i vjere. Zbog skromnih i blagih nastupa, propovijedi i intervjua ostao je omiljen u domovini i među našim iseljenicima u svijetu, koje je često pastoralno posjećivao i hrabrio. Domoljubnu misao i djelovanje ne bismo smjeli nikada odvajati od čovjekoljublja i bogoljublja. Jer, ako to pokušamo činiti, možemo upasti u napast da postanemo bahati u odnosu na druge narode i na manjine u našoj domovini. A to može samo voditi u nepotrebne mržnje i sukobe. U svemu postoji dobra mjera pa tako i u izvornom domoljublju, koje moramo njegovati kako bismo sačuvali svoju suverenost i državnost.

Zanosni domoljub – Dražen Horvat

U vrijeme Domovinskog rata bio sam župnik u župi Kozarevac, na obroncima Bilogore. Kažu da ondje počinje Podravina. U sklopu moje župe bila je Grabrovnica, mjesto rođenja Petra Preradovića. Župa je po svojim selima pripadala u tri županije – Koprivničko-križevačku, Bjelovarsko-bilogorsku i Virovitičko-podravsku. Ljudi dobri, priprosti, darežljivi i gostoljubivi. Ondje sam proveo najbolje godine života. Dugih osam godina dijelio sam radosti i tuge župljana. U jeku rata, u rane jutarnje sate, na ulaznim vratima pozvonio je Dražen Horvat. Otvorio sam vrata, Izišao i upitao ga što se dogodilo, a on mi je odgovorio: „Ništa strašno. Zamolio bih vas blagoslovljenu krunicu.“ „A gdje ćeš“, upitao sam ga, a on je samo kratko odgovorio: „U boj, u boj, za narod svoj!“ Sav sam se naježio toga ranog jutra od te domoljubne rečenice iz usta simpatičnog, hrabrog i korpulentnog Dražena. Bio je to moj zadnji susret s njime. Poginuo je u braneći domovinu negdje u okolici Siska. Vodio sam njegov tužni pogreb i zatim vrlo često služio mise zadušnice. Zauvijek mi je u svijesti ostao njegov lik s ulaznih vrata i izričaj „U boj, u boj, za narod svoj!“

Završila je parada

Prije nekoliko godina, za vrijeme ministra obrane Krstičevića, na Jarunu se u crkvi Svete Mati Slobode slavila sveta Misa za sve hrvatske branitelje. I, kako je običaj, na kraju svete Mise izlazi se u sklop crkvenog prostora u procesiji s biskupom, ministrom obrane, svećenicima, braniteljima i ostalim vjernicima. Na zato određeno mjesto postave se, u znak spomena i molitve za sve branitelje, vijenci i upaljene svijeće, a vojni biskup još se jednom pomoli za sve branitelje koji su dali život za domovinu. Time završavaju sami liturgijski čini, a svećenici, liturgijski odjeveni, odlaze ulicom uz crkvu prema sakristiji. Tako je bilo i te godine. U susret svećenicima koji su išli nogostupom dva po dva dolazila je jedna žena srednjih godina. Dok se mimoilazila sa svećenicima glasno je, posprdno i provokativno uzviknula: „Završila je parada“. Nitko od prisutnih svećenika nije na tu provokaciju ništa odgovorio. A što uopće možete odgovoriti takvoj osobi? Što god odgovorite, rekli bi Zagorci, „neće je se primiti“. Živi u Hrvatskoj, koju su joj obranili branitelji. Vjerojatno ne poštuje ni branitelje ni Boga ni Crkvu ni ministra obrane, a još manje biskupa. A domoljublje joj je samo fraza. Ni ne zna što je to molitva ni što je sjećanje na branitelje. Sve je to njoj samo parada. Jadnica. Koliko ima takvih ljudi u Hrvatskoj? Kojima ništa nije sveto – ni domovina ni tuđi životi ni Bog ni Crkva ni Ministarstvo obrane. Prošlo je vrlo malo vremena od zanosnog domoljublja do omalovažavanja i domoljuba i hrvatskih branitelja. I to glasnog i bučnog, bez ikakva srama. Kamo to vodi? Zar smo tako brzo otupjeli, postali nezahvalni Bogu i svome rodu? Amerikanci i danas pjevaju rodoljubnu pjesmu „God Bless America“, koja im je kao druga himna, a napisana je daleke 1918. godine. Tu američku domoljubnu pjesmu napisao je 1918. godine Irving Berlin. Tekst je molitva Bogu (naslov doslovno znači „Bože, blagoslovi Ameriku") da podrži i vodi Ameriku, odnosno izražava vjernost i zahvalnost zemlji koja je „lijepa“ i „slobodna“. To je jedna od najpoznatijih i najpopularnijih pjesama u opusu Irvinga Berlina i svojevrsna alternativna himna SAD-a. Za tu je pjesmu Berlina nadahnuo Prvi svjetski rat, odnosno ulazak SAD-a u taj rat. Godine 1917., kao tada već renomiran kompozitor Tin Pan Alleya, unovačen je u vojsku, gdje je dobio čin narednika. Za vrijeme službe u bazi Camp Umpton u državi New York, zapovjednik te baze odlučio je iskoristiti njegove talente pa mu je dao zadaću da napiše jednu glazbu za podizanje morala ljudstva. Pjesma je sljedećih nekoliko desetljeća stajala u ladici, sve do 1938., kada je I. Berlin, Židov, osjetio zabrinutost zbog Hitlerove politike, sluteći da bi mogla ugroziti SAD. Odlučio je promijeniti tekst pa je pjesmu 11. 11. 1938., na Dan primirja, odnosno dvadesetu obljetnicu završetka rata, izvela popularna pjevačica Kate Smith na radiju. Berlin je bio toliko oduševljen pjevačicom Kate Smith da joj dao isključiva prava za izvođenje te pjesme. Postala je prilično popularna, iako je bilo i onih koji su je kritizirali.  

 

God Bless America

Kate Smith (pjevačica)

Bože blagoslovi Ameriku, zemlju koju volim

Stanite kraj nje i vodite je

Kroz noć sa svjetlošću odozgo

 

Od planina do prerije

Do oceana bijelih s pjenom

Bog blagoslovio Ameriku, moj dom, dragi dom

 

Bože, blagoslovi Ameriku, zemlju koju volim

Stanite kraj nje i vodite je

Kroz noć sa svjetlošću odozgo

Od planina do prerije

Do oceana bijelih s pjenom

Bog blagoslovio Ameriku, moj dom, dragi dom

 

Od planina do prerije

Do oceana bijelih s pjenom

Bog blagoslovio Ameriku, moj dom, dragi dom

Bog blagoslovio Ameriku, moj dom, dragi dom

Irving Berlin

 

Molitva za sve poginule hrvatske branitelje

Isuse!…….

Obraćam ti se iz dubine svoje duše i srca,

za sve naše branitelje koji su žrtvovali svoj život

braneći svoje ognjište i svoju domovinu,

žrtvujući svoju mladost,

svoje tjelesno i duševno zdravlje,

svoj život.

Isuse, ti poznaješ

svakoga od njih imenom, i njihove potrebe,

bilo duševne bilo tjelesne.

Molim te za svakoga pojedinog od njih,

udjeli im svoj mir.

Svima dopusti da te potraže,

da pronađu put k tebi.

Molim te, Isuse,

raširi svoje ruke i zagrli ih,

otvori svoje milostivo srce, smiluj se.

Obriši suze, gorčinu i razočarenja.

Molim te, uđi u srce svakoga od njih

i oslobodi ih žalosnih uspomena

koje su ih opteretile.

U svaki kutak njihova srca,

unesi svoju ljubav,

rasprši tamu svojim svijetlom.

Gdje god u njima otkriješ svoje ranjeno dijete

blago ih dotakni, izliječi i oslobodi.

Ugrij srca svojom ljubavlju!

Ukloni sve što je negativno.

Podari im novo srce i prigrli ih,

privini ih na svoje grudi

da osjete zaštitu tvojih snažnih ruka.

 

Obnovi njihovo povjerenje

i daj im snage da se hrabro suoče

sa svim poteškoćama u ovome svijetu.

Ti nikoga nisi odbacio, i rekao si nam:

„Molite jedni za druge da ozdravite,

blagoslivljajte, tražite i dat će vam se.”

Mene si podigao kad sam posrtala i padala,

molim te, Isuse, podigni i njih.

 

Hvala ti, Isuse!

Slava ti, Isuse!

Volim te, Isuse!

Ljubim te, Isuse!

 

Autorica: Snježana Vučković