Mato Radić - ratnik s kamerom

Nekoliko dana prije okupacije grada, kada je već bilo izvjesno da se očajnička obrana branitelja lomi, Mato Radić je s još četiri suborca pokušao proboj iz grada, noseći sa sobom na video kazetama vrijedan materijal koji je uspio snimiti.

Mato Radić, Mali Mato kako su ga suborci često zvali i po tome nadimku prepoznavali, rođen je 8. siječnja 1959. godine kao najstariji od troje djece Zorke rođene Krajinović i Ivana Radića. 

Rodio se u Trišćanima, općina Prozor-Rama u Bosni i Hercegovini, malome mjestu smještenome oko Trišćanskoga potoka koji se ulijeva u Jablaničko jezero, odakle je s roditeljima doselio u Hrvatsku, odnosno u Mohovo, selo u blizini Iloka. 

Područnu školu Marko Orešković, danas Osnovna škola dr. Franje Tuđmana, pohađao je do 4. razreda u Mohovu, a potom je u matičnoj školi u Šarengradu završio četiri viša razreda osnovne škole. U toj se školi, među slikama branitelja poginulih i nestalih u Domovinskome ratu, bivših učenika, nalazi i fotografija Mate Radića.

Srednju školu, Školu učenika u privredi Boris Kidrič, tekstilni smjer, Mato je završio u Iloku te se ubrzo zaposlio u iločkoj tvornici trikotaže Iteks i tamo radio do početka Domovinskoga rata. Mato je bio veseljak, volio je društvo, ples, zabavu, rado je odlazio u Borovo naselje u poznatu Veliku salu Radničkoga doma gdje je svirala živa glazba, prisjetit će se oni koji su ga poznavali.

U obranu Hrvatske Mato Radić uključio se od samih početaka formiranja jedinica Zbora narodne garde pa se tako već sredinom lipnja 1991. godine priključio tzv. Opatovačkoj bojni, tj. 4. vukovarskoj bojni 3. gardijske brigade HV-e koja je utemeljena u Opatovcu. 

Budući da je Mato već od prije bio poznat kao svestrana i odgovorna osoba na koju se moglo osloniti, vrlo brzo je postao ekonom u postrojbi, osoba zadužena za opskrbu svega potrebnoga za ljudstvo, od naoružanja do sanitetskoga materijala i prehrane. 

Nepoznato je od koga je i kako Mato Radić nabavio kameru, no eskaliranjem sukoba u Vukovaru neki od najznačajnijih snimljenih materijala djelo su upravo Mate Radića.

"Ratnik s kamerom" - tako će Matu nazvati suborac i prezimenjak Zdravko Radić. "Kao da ga i danas vidim s onom njegovom puškom prebačenom preko leđa, kamerom u ruci i vunenoj kapi na glavi. I snima. Nema veze što puca, gori, eksplodira... Mato snima", o Mati je ispričao Zdravko Radić.

Snimao je Mato najteže napade i uništenja povijesnih objekata u gradu. "Najviše snimaka napravio je upravo on. Snimio nas je i s prvim zarobljenim tenkom koji smo dovezli s Lušca, mene, Sašu Poju i maloga Mengesa (kasnije mučki ubijenog nakon zarobljavanja pri pokušaju proboja). Gdje se nešto događalo, tu je bio Mato s kamerom, a događalo se stalno. Često su nam ti njegovi snimci pomagali da vidimo stanje na terenu, tamo gdje nismo u svakome trenutku mogli biti", ispričao je jedan od Matinih zapovjednika Ivan Anđelić, poznatiji kao Doktor.

Nekoliko dana prije okupacije grada, kada je već bilo izvjesno da se očajnička obrana branitelja lomi, Mato je s još četiri suborca pokušao proboj iz grada, noseći sa sobom na video-kazetama vrijedan materijal koji je uspio snimiti. Uspjeli su prijeći Vuku, proći kroz obruč i krenuti u smjeru Vinkovca. U blizini Cerića, pred jutro, otkriveni su i skupina se razdvojila, a Mati se do 2002. godine, sve dok obitelj nije pozvana na identifikaciju, gubi svaki trag. 

DNK analiza pokazala je da se radi o Matinim posmrtnim ostatcima, a s obzirom na stanje u kojem su se nalazili, pretpostavlja se kako je Mato zalutao u minsko polje, iako su okolnosti njegove pogibije i do danas nepoznanica. 

Četvorica suboraca, koji su s Matom krenuli u proboj, uspjeli su doći do Vinkovaca, a dio Matinih snimaka, koji su oni nosili, sačuvani su od uništenja.

U knjizi Rušitelj ustavnog poretka o ratnom putu posljednjeg zapovjednika obrane Vukovara, brigadira Branka Borkovića koju je 1995. godine priredio i uredio Mladen Pavković, nalazi se i faksimil prepiske između Vinkovaca i Vukovara, datiran 15. studenoga 1991. godine u 11.21 sat, u kojem se potvrđuje dolazak Matinih suboraca od koji se razdvojio, u Vinkovce te prijem kazeta: "Kazete su na sigurnom".

Prema iskazu svjedoka, istu večer, u vinkovačkom hotelu, grupa od desetak ljudi pokušala je pregledati spašene kazete, no one su bile gotovo negledljive, isprekidane i nejasne, vjerojatno zato što su smočene prilikom prelaska Vuke. Što se s kazetama naknadno dogodilo i jesu li to bile sve kazete koje su donesene, ostaje nepoznato. Za snimke koje je nosio Mato osobno, pretpostavlja se kako su uništene prilikom njegovog stradavanja u minskom polju. 

Nakon ekshumacije i identifikacije, 29. studenog 2002. godine, Mato Radić, ratnik s kamerom, uz počasti je pokopan na Memorijalnome groblju žrtava iz Domovinskoga rata u Vukovaru.

Kada je poginuo, Mato Radić, sin, brat, prijatelj i suborac, imao je trideset i dvije godine.

Mato, nismo te zaboravili.