ZDRAVKO REIĆ: Predsjedniče Jakobušiću, na Maksimiru smo gledali striptiz Hajduka, gdje su sad oni milijuni, gdje su pojačanja?

Eto ga, predsjedniče Hajduka, Lukša Jakobušiću, na Maksimiru se dogodio ružni striptiz splitskog kluba. Jer, tih 0-4 nije ekskluzivno dokaz krize igre, već načina dovođenja igrača, pa i rukovođenja klubom. Sve lijepo, bajno i krasno, to kako govorite, slikate se, fantazirate sa svojim strategijama, kako s klupskim propagandistima (ali i uz pomoć pojedinih medija, važnih novinara, čak pojedinih veterana) nastojite se prikazati kao lider, koji zna kuda vodi klub.

E, da bi sada, u 23. kolu, točnije poslije šest kola nastavka prvenstva, došlo do kraha, igračkog i rezultatskog. Postalo je jasno da se i dio one navijačke obitelji, zaslijepljene ljubavlju prema voljenom klubu, počeo pitati: gdje smo, kuda nas vodiš? Baš kao u satiričnoj pripovijetki "Vođa", književnika Radoja Domanovića, kada je neki frustrirani narod, u nesretnim okolnostima beznađa (može i poslije 18 godina bez naslova prvaka) slijedio izabranog da ih vodi, u bolji život, ali su na kraju stigli do nove provalije…

Je li neprimjereno u ovim žalosnim trenucima katastrofe ambicija "bijelih" izdvajati u prvi plan predsjednika? Nije, nikako, jer je osobno Jakobušić, u više navrata, isticao svoju odgovornost, čak priznao svoje pogreške, posipao se pepelom, kao kad je smijenio trenera Valdasa Dambrauskasa (u 9. kolu nakon utakmice Šibenik - Hajduk 1:1), pa je rekao:

- Pogriješio sam što ga nisam smijenio nakon poraza od 1-4 na Maksimiru na početku prvenstva…

Momčad od papira

Ipak, ne može se poreći da je Gospar na startu svojeg mandata donio pravu energiju, povlačio dobre, čak vrhunske poteze, koji su donosili rezultate, nudili bolje perspektive. Tako je bilo komentatora koji su, u vrijeme pojedinih kikseva, slabih Hajdukovih igara, pod vodstvom osrednjih trenera, tumačili kako "bijeli" ne sliče na sebe, ali da zato imaju pravog predsjednika, znalca za budućnost. Jakobušić, u prvom redu, zasluživao je i dobivao pohvale ma račun kadrovskih promjena - najprije igračkih, kao što je krunski angažman Marka Livaje, pa onda nedavno i zbog dovođenje Ivana Leke za trenera.

Upozoravalo se Jakobušića kako je igrački kadar Hajduka, na pogon Marka Livaje, u stvari momčad od papira, ali je predsjednik upao u svojevrsnu fatamorganu u liku Mindaugasa Nikoličiusa, nadmenog Mr. Footballa. Nevjerojatna je ta Jakobušićeva zanesenost, inače oštroumnog i britkog, sa šefom struke na Poljudu, kao da je predsjednik povezan sa sportskim direktorom nekim posebnim vezama.

- Kada sam dolazio, nisam očekivao ovakve probleme - zakukao je poslije teškog poraza trener Ivan Leko.

Ma uočio je on, odmah na startu, da mu za ravnopravniju borbu protiv Dinama trebaju pojačanja "četiri, pet igrača". Ali ne kadra kao što su ovi koje angažira Nikoličius, uz amenovanje Jakobušića: na posudbu (Katić, Ferro, Benrahou, Anello), odnosno sasvim prosječnih, čak nedostojnih Hajduka (Kačaniklić, Mlakar, Grgić, Fossati Borevković) ili već istrošenih (Lovrencsics, Kalik), kojima je ionako opterećen roster prvotimcima za otpust.

Nikoličius je na Poljud stigao početkom siječnja 2021., trebalo se ekspresno riješiti zalutalih došljaka u Hajduk: Todorovića, Nayira, Jaira, Diamantakosa, Mujakića, Gyurcsa, Posavca, kao i ove zime Eduoka, Dimitrova, Atanasova…Svi su otpušteni besplatno ili uz neke male nadoknade, što se moglo čak tretirati kao dobitak, s obzirom na njihova primanja.

Hajduku manjka novaca, što je limitirajući faktor, ali to se zna odavno, otkako je, još prije desetak godina, predsjednik prvog nadzornog odbora izglasanog od navijača, slavni neurokirurg dr. Josip Paladino obznanio stanje blagajne splitskog kluba riječima:

- Novca nema, niti će ga biti.

Kos i Huljaj pali kao s Marsa

U to vrijeme Vjeko Hrabar, biznismen europskog ranga, kao član nadzora, pledirao je za takozvano "dugo putovanje do naslova prvaka". A to je značilo "budimo tri, četiri godine sedmi, pet, četvrti, ali postavimo temelje prave momčadi, bazirane na odgoju svojih igrača". Međutim, svi predsjednici kluba, uglavnom osobe bez iskustva za rad u sportu, zajedno sa sportskim direktorima, ponekima s trgovačkim manirima (Mario Branco), zanijeli su se idejom da do borbe za prvaka mogu doći ubrzano, čak odmah. Na tom planu posrnuo je i Jakobušić, bez obzira na vrijedna iskustva s vaterpolistima Juga. Njegov ego uzletio je na račun privremenog bljeska momčadi da bi sada postalo bjelodano kako su to plamovi bez pokrića.

Treba podsjetiti da je Hajduk živio na račun prodaje igrače, odreda onih iz inkubatora na Poljud, često po nedovoljnim cijenama u odnosu na njihovu moguću buduću vrijednost. Molim vas, pa za vrijeme 28 mjeseci (24 pod Ivanom Kosom i četiri Jasminom Huljajem, koji su na Poljud pali kao s Marsa) inkasirano je, prema dokumentima splitskog kluba, čak 29,6 milijuna eura, pa i sada, s Jakobušićem na čelu, u klupsku blagajnu trebalo je ući desetak milijuna eura od transfera, tako da se treba zapitati gdje je toliki novac kad se ne može investirati u dva, tri prava pojačanja?

Najtužnije je da je trener Leko, stjecajem okolnosti, doveden u poziciju da na derbi pošalje sastav s četiri praktično juniora (Pukštas, Capan, Vušković, Anello), možda bi bio i peti (Prpić) da nije ozlijeđen. Ali to nisu planski potezi uvođenja talentiranih, nego slučajnosti, bez adekvatne podrške iskusnijih prvotimaca. Usput, eno kako to radi Ante Čačić odnosno Dinamo: Baturina, Rukavina, Gurlica, Katičić, Brkljača još mogu igrati za juniore, ali se njih pušta u prvi sastav na pravi način, uvodi ih se, razvija postupno, s mjerom.

I za kraj, Lukša Jakobušić, kad je preuzimao zahtjevnu ulogu predsjednika splitskog kluba, tumačio je da Hajduku trebaju trofeji, pa u slučaju da toga ne bude, on će se povući. U posljednje vrijeme, jako je promijenio priču, objavio je da "mi, koji vodimo klub, moramo ga ostaviti u boljem stanju nego što smo ga našli".

Jasno je, slatko mu je i sigurno unosno voditi Hajduk, pa kada se eventualno dogodi njegov odlazak, ostat će pitanje odgovornosti, ne samo predsjednika, nego i onih koji su namjestili njega, kao i prethodne…

A to je posebna priča.