SNV u Sisku komemorirao ‘ustaški logor za djecu’, povjesničari osporavaju da je takav logor postojao

Srpsko narodno vijeće (SNV) organiziralo je u subotu u sisačkom Parku Diane Budisavljević skup sjećanja na djecu stradalu 1942. godine, koji je predstavljen kao komemoracija žrtvama „ustaškog logora za djecu u Sisku“. O događaju je izvijestila i državna Hrvatska izvještajna novinska agencija.

Tvrdnja da je u NDH postojao dječji logor u kojem su djeca sustavno ubijana i mučena osporava se u nizu radova i istraživanja hrvatskih povjesničara. Prema tim tumačenjima, vlasti NDH nakon borbi na Kozari organizirale su prihvat, liječenje i udomljavanje djece.

Djeca su zbrinjavana u Sisku, Jastrebarskom, Bjelovaru i drugim mjestima. Dio njih liječio se i u zagrebačkim bolnicama, dok su djeca koja nisu preživjela bolesti i iscrpljenost pokopana na Mirogoju.

Vlatka Vukelić: Govori o prihvatilištu, a ne koncentracijskom logoru

Povjesničarka Vlatka Vukelić s Hrvatskih studija odbacuje naziv dječji koncentracijski logor Sisak. U svojim istraživanjima koristi naziv Dječje prihvatilište u Sisku te tvrdi da nije dokazano postojanje namjere da se djeca u toj ustanovi ubijaju.

Prema njezinim istraživanjima, prihvat djece organiziran je nakon borbi na Kozari, a djeca su bila smještena u nekoliko objekata u Sisku. U njihovu zbrinjavanju sudjelovali su Crveni križ, Caritas i Ministarstvo udružbe NDH. Inicijativu za organiziranje pomoći Vukelić povezuje s Dianom Budisavljević i Markom Vidakovićem.

Navodi da je kroz sisačko prihvatilište prošlo više od 7.000 djece, od kojih je 1.152 umrlo od bolesti i gladi.

Istodobno ističe da ne postoji dokument koji bi dokazivao nasilno usmrćivanje ili mučenje djece.

Vukelić pritom ne osporava teške uvjete u kojima su djeca boravila. U svojim radovima navodi velik mortalitet, bolesti, glad i vrlo loše higijenske prilike, ali događaje opisuje kao humanitarni prihvat proveden u katastrofalnim ratnim i epidemiološkim okolnostima, a ne kao ustanovu organiziranu s namjerom ubijanja djece.

Nikica Barić o ulozi vlasti NDH u zbrinjavanju djece

Hrvatski povjesničar dr. sc. Nikica Barić u intervjuu iz 2017. iznio je izričitu tvrdnju:

„Nije postojao ustaški dječji logor u Sisku i nije točno da su vlasti NDH ubijale tu djecu!“

U svojim znanstvenim radovima Barić obrađuje Jasenovac, Jastrebarsko i Sisak, pri čemu koristi nazive „Dječji dom Jastrebarsko“ i „Dječje prihvatilište Sisak“.

U znanstvenom radu „Kozara 1942. – sudbina zarobljenika, civila i djece“ Barić navodi da su vlasti NDH imale važnu ulogu u spašavanju djece s Kozare te da je takva akcija bila odobrena i od Ante Pavelića.

Barić smatra pretjeranim način na koji se u pojedinim krugovima posljednjih godina opisuje uloga Diane Budisavljević. O tome je rekao:

„Čak se i iz tih krugova može čuti da im se priča o njihovoj heroini ponekad čini izmišljenom jer im je ‘teško pojmiti’ da je režim poput ustaškog uopće dopustio Diani Budisavljević spasiti toliko djece.

Zapravo, priča o Diani Budisavljević i jest izmišljena. Nije izmišljen dio koji se odnosi na njezine nesumnjive zasluge u humanitarnom radu i brizi za srpsku djecu, ali je izmišljena u dijelu koji se odnosi na pitanje kako je pod ustaškim režimom takva akcija spašavanja djece bila moguća.

Bila je moguća zato što je sam režim – ‘po nalogu Poglavnika’ – tu akciju odobrio i proveo“.

Zaključci znanstvenog skupa održanog 2018. godine

Pitanjem zbrinjavanja djece s Kozare bavio se i znanstveni skup „Zbrinjavanje kozaračke djece i dječje prihvatilište u Sisku 1942.-1943.“, održan 2018. godine.

Skup su organizirali Sisačka biskupija, Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu i Hrvatsko katoličko sveučilište.

U zajedničkoj izjavi sudionika navedeno je da nema dokumenta koji bi dokazao da je u Sisku postojao logor za djecu, kao ni dokumentiranih dokaza o mučenju ili nasilnom usmrćivanju djece.

Prihvatilište je opisano kao sustav zbrinjavanja raspoređen u četiri gradska objekta. U radu su sudjelovali Crveni križ, časne sestre i drugi pomagači.

Sudionici skupa naveli su da je smrtnost djece u početnom razdoblju bila vrlo visoka, ali da se do kraja 1942. godine smanjila na pojedinačne slučajeve. Djeca su, prema tim navodima, u prihvatilište dolazila teško pothranjena i bolesna.

Istaknuto je i da je od približno 6.000 djece većina spašena.

Financiranje SNV-a iz državnog proračuna

U izvornom tekstu podsjeća se i na financiranje Srpskog narodnog vijeća javnim novcem.

Navodi se da je vlast HDZ-a prošle godine SNV-u dodijelila gotovo 25 milijuna eura poreznog novca te da su, od dolaska Andreja Plenkovića na vlast, primanja SNV-a porasla za 1382 posto.