04. LISTOPADA 1991. – PALO JE SLANO: Dan kada je Dubrovnik ostao bez posljednje cestovne veze s Hrvatskom

Grad je cestovno odsječen, dok je preostala veza morem bila izložena pomorskoj blokadi i stalnoj opasnosti.

Oko šezdeset branitelja na slanskom području

Prije početka općeg napada slansko područje branilo je približno šezdeset pripadnika djelatnog i pričuvnog sastava MUP-a te dragovoljaca, pod zapovjedništvom Pere Brbore. To ne znači da je Slano u samom mjestu imalo šezdeset dobro naoružanih vojnika. Obrana je bila raspoređena po položajima iznad Slanoga, a ljudstvo i naoružanje bili su oskudni.

Marko Knežić, mještanin koji je sudjelovao u lokalnoj obrani, pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju svjedočio je da su straže čuvale komunikacijske veze, vodovod, poštu i druge važne objekte te da su raspolagale tek malim brojem lovačkih pušaka. Do 4. listopada većina stanovnika napustila je mjesto; u Slanome ih je, prema njegovu iskazu, ostalo oko trideset.

Obrambena crta protezala se iznad Slanoga, od Loznice preko Vjetrenoga, Milješica i Lisnika prema Šipačanju. Napadač je prema mjestu mogao prodirati iz smjera Zavale i Orahovog Dola, cestom koja je vodila prema obali i magistrali.

Napad iz Hercegovine, uz potporu topništva, mornarice i zrakoplovstva

Napad na slanski smjer počeo je 1. listopada. Udarne snage 2. bataljuna 10. crnogorske brigade „Veljko Vlahović“, ojačane tenkovima iz sastava postrojbe iz Kraljeva, krenule su iz pravca Orahovog Dola. Topničku potporu pružala je 472. trebinjska motorizirana brigada s položaja u Popovu polju, dok su po širem području Slanoga i magistrali djelovali brodovi Jugoslavenske ratne mornarice. U napadu su sudjelovali i zrakoplovi JNA.

Branitelji su početni nalet zaustavili vatrom iz dvaju minobacača kalibra 120 milimetara. Napadač je zatim helikopterskim desantima zauzeo dominantne visove Trijesni vrh i Neprobić, a topnička vatra prisilila je branitelje na povlačenje s dijela položaja. U pomoć su pristigli dragovoljci iz Makarske i vod iz Metkovića, ali su se zbog intenzivnih napada i djelovanja brodova JRM-a morali povući.

Plan napada predviđao je presijecanje Jadranske magistrale na više mjesta između Slanoga i Prevlake te blokadu Dubrovnika s kopna i mora. Slano je zato bilo ključna točka: njegovim padom napadač je zatvorio cestovni pravac prema sjeveru i stvorio uvjete za daljnje napredovanje prema Dubrovniku.

Ante Kalinić ubijen nakon zarobljavanja

Granatiranje se pojačalo 3. listopada. Toga je dana u Slanome poginuo Vicko Runje, vozač sanitetskog vozila. U noći s 3. na 4. listopada stanovnici su napuštali mjesto, a obrana se povlačila pred daleko nadmoćnijim snagama.

Ujutro 4. listopada povukli su se i posljednji policajci. Planirano rušenje prometnice kod Loznice nije provedeno. Skupina od četvorice branitelja povezanih sa Stonskom satnijom – Ante Kalinić, Vinko Rozić i Jero Žile, uz minera Dragu Ličinu – pokušala je postaviti odnosno aktivirati zapreku na cesti prema Orahovom Dolu. Upali su u zasjedu JNA. Prema svjedočenju preživjelog Jere Žile, nakon što su razoružani i svladani, Ante Kalinić ubijen je hicem pred zarobljenim suborcima. Kalinić je imao 25 godina; pokopan je na groblju Svete Kate u Stonu.

Uz ovu skupinu, zarobljeni su i drugi hrvatski policajci i pripadnici lokalnih obrambenih patrola na području Slanoga i Majkova. Sudski spis poslije je zabilježio njihovo odvođenje prema logoru Bileća te zlostavljanje tijekom prijevoza. Dostupni izvori opisuju nekoliko skupina zarobljenih, pa ne daju jedinstven broj svih zarobljenih u razdoblju pada Slanoga.

Tenkovi ulaze u Slano, obrana se izvlači prema Stonu

U poslijepodnevnim satima u Slano je uz tenkovsku pratnju ušla satnija 10. crnogorske brigade. Za njom su se, prema vojnoj rekonstrukciji, probijali pripadnici 3. „barskog“ bataljuna brigade „Veljko Vlahović“. Neposredno prije ulaska neprijateljskih snaga, skupina od trinaest dragovoljaca Stonske satnije prebačena je morem do Slađenovića i hotela Osmine, a zatim je zauzela položaje u hotelu Admiral.

U borbi kod hotela branitelji su raspolagali uglavnom pješačkim oružjem. Zlatko Kovač tromblonom je onesposobio prvi tenk koji je došao pred ulaz. Nakon što je napad prestao, dvanaestorica branitelja ukrcala su se u malu barku i morem se povukla prema uvali Janska, a zatim do prvih hrvatskih crta u selu Doli. Vinko Konjuh ostao je odsječen u okupiranom Slanome. Skrivao se u okolici mjesta i nakon više tjedana uspio se izvući do slobodnog područja.

Povlačenje prema Stonu i Doli nije značilo kraj obrane zapadnog dubrovačkog područja. Ondje se oblikovala stonska bojišnica, na kojoj su hrvatske snage nastavile zaustavljati pokušaje prodora prema Pelješcu i dolini Neretve.

Posljednja cestovna veza bila je presječena

Padom Slanoga Dubrovnik je izgubio posljednju cestovnu vezu s ostatkom Hrvatske. More je ostalo jedini mogući pravac dopreme i izvlačenja, ali su okolne vode bile pod pomorskom blokadom JRM-a, pa su plovidba i opskrba bile iznimno rizične.

Okupacija Slanoga bila je dio šireg napada na Dubrovačko primorje. Prema podacima Općine Dubrovačko primorje, u petnaest okupiranih naselja oštećena je 841 zgrada, a 422 stambene kuće bile su spaljene ili porušene; više od 1.225 stanovnika bilo je prognano. Slano je oslobođeno 21. svibnja 1992. u sklopu operacije deblokade Dubrovnika.

Urednička napomena

Datum pada nije jednak u svim kronologijama: službena povijest Općine, HRT Radio Dubrovnik i vojna rekonstrukcija navode 4. listopada, dok jedan širi HRT-ov pregled navodi 5. listopada. Ovdje je zadržan 4. listopada, datum koji navode lokalni i detaljniji izvori. dubrovackoprimorje.hr

Izvori

• Općina Dubrovačko primorje: datum okupacije i podaci o razaranjima i prognanima. dubrovackoprimorje.hr

• Vojna rekonstrukcija: obrambeni raspored, jedinice, pravci napada i povlačenje branitelja. Magazin za vojnu povijest

• Svjedočenje Marka Knežića pred MKSJ-em: stanje obrane i stanovništva u Slanome. icty.org

• HRT Radio Dubrovnik: pogibija Vicka Runja i Ante Kalinića. HRT

• Sudski spis o zarobljenim policajcima i pripadnicima lokalnih obrambenih patrola. Zakon.hr