Legendarna A Satnija (četa) osnovana je 10. lipnja 1991. godine kao prva vojna formacija Zbora Narodne Garde

Pripadnici ustrojene A Satnije su bili dragovoljci

A Satnija (četa) osnovana je 10. lipnja 1991. godine kao prva vojna formacija Zbora Narodne Garde  pod okriljem Ministarstva unutarnjih poslova na području današnje Bjelovarsko – Bilogorske Županije.  Pripadnici tek ustrojene A Satnije su bili dragovoljci.

Biti pripadnikom A satnije ZNG-a te davne 1991.godine bilo je izuzetno časno i odgovorno ali ujedno i  izuzetno teško. Osim Hrvatske odore, velikog srca, ljubavi prema domovini te hrabrosti koja je tada graničila s ludošću sve drugo nismo imali ...opremu, oružje, vozila i sve drugo što nam je u tom povijesnom trenutku bilo potrebno s obzirom na to da smo s  druge strane imali daleko nadmoćnijeg i opremljenijeg protivnika.

Tako je počeo slavni ali ujedno i krvavi ratni put slavne i legendarne A Satnije ZNG-a Bjelovar.  Nakon ustroja s tim da je postrojba bila slabo ili djelomično naoružana, na prvu borbenu zadaću  odlazi se 14.08. 1991.g. u Podravsku Slatinu gdje se suprotstavljaju višestruko brojnijim i naoružanim neprijateljem no zadaće postavljene tada pred A satniju izvršavaju se u potpunosti i bez gubitaka.

Početkom rujna mjeseca 1991. godine A satnija odlazi u obranu grada Pakraca jer je grad bio pred  padom ( do tada su ga branile policijske snage). A satnija i tu svoju zadaću obavlja na visini zadatka te je izvršila napadna djelovanja ali nažalost tom prilikom trpi najveće gubitke.

Na Malu Gospu 08. 09. 1991. godine jedan vod u improviziranom vozilu ulazi u selo Kusonje s namjerom da neutralizira neprijateljske snage koje su se tu nalazile te izazivale sukobe. Nažalost, upadaju u neprijateljsku zasjedu te se sklanjaju u kuću broj 55 gdje su bili opkoljeni, nakon cijele dnevne i cijele noćne borbe svih raspoloživih snaga nije se uspjelo probiti obruč oko opkoljenih branitelja te su se preostali branitelji morali povući zbog nadmoćnijih snaga neprijatelja.

Dolazi do strašnog zločina srbočetničkih snaga potpomognutih s takozvanom JNA. Trinaest  pripadnika pogiba u direktnoj borbi, sedam se moralo predati te su svi na svirep i nečovječan način  mučeni iu konačnici ubijeni. Nakon toga zvjerskoga iživljavanja i ubojstva, zakapaju ih u Rakovom potoku u masovnu grobnicu gdje su inače zakapali uginule životinje te su ti činom pokušali zataškati svoj zvjerski čin. Poginuli su: Nikola Benkus, Željko Besek, Marinko Crnogaj, Mato Čančar, Miroslav Černak, Marijan Dukić, Stipe Gađa, Petar Grubeša, Anto Ivandić, Stjepan Kolar, Vladimir Krivačić, Stjepan Mamić, Tadija Markić, Ivan Palić, Zlatko Pavlović, Nedjeljko Pekić , Mario Posarić, Igor Stipić, Dubravko Štefulinac i Ante Tandara.

To je ujedno i prva otkrivena i ekshumirana masovna grobnica iz Domovinskog rata u siječnju 1992.  godine.

Po tom tužnom događaju snimljen je film „Broj 55“.

Nakon toga satnija se popunjava ljudstvom, oružjem i sredstvima te se kreće u daljnje akcije oslobađanja  R. Hrvatske, u više navrata je to obrana grada Pakraca ,probijanje koridora za dostavu potrebnih materijalno-tehničkih sredstava za obranu grada u suradnji sa specijalnom policijom.

Zatim slijede borbene akcije u Grubišnom Polju, Novskoj, operacije Otkos 10 , Orkan 91.

U sklopu 105 br. 14.11.1991.godine A satnija odlazi na bojište u Istočnu Slavoniju s namjerom  deblokade grada Vukovara, tada je grad Vukovar bio u vrlo teškom položaju te je bilo pitanje dana kada će grad pasti u neprijateljske ruke, brigada ipak dobiva zapovijed za jačanje obrane grada Vinkovaca te se A satnija raspoređuje u selo Komletinci.

Nakon preuzimanja grada Vukovara neprijateljske snage vrše pritisak na taj dio Slavonije te nakon toga  višednevnog granatiranja dana 04.12.1991.godine kreću u pješački napad duž rijeke Bosut, prometnim pravcem Nijemci- Komletinci te desno od groblja u selu Komletinci gdje je bio položaj A satnije.

Uj borbi izravno s neprijateljskom gardijskom brigadom A Satnija zaustavlja napredovanje  neprijatelja no nažalost ne bez gubitaka. Tijekom žestoke borbe pogiba šest pripadnika te su tri ranjena. Bitno je naglasiti da poslije ovoga neprijatelj nije zauzeo ni centimetra Istočne Slavonije.

Satnija ostaje u Istočnoj Slavoniji do 01.07.1992.godine kada položaje zauzimaju snage UN-a.  Po povratku u Bjelovar Satnija se priprema, obučava, popunjava tehnikom i ljudima te u sklopu  Taktičke grupe odlazi u dva navrata u Bosansku Posavinu tijekom mjeseca kolovoza i rujna gdje je imala poginulih pripadnika.

105. brigada HV-a dana 31.10.1991.godine kompletna prelazi u pričuvu a pripadnici legendarne A satnije odlaze u brigade diljem Hrvatske te sudjeluju u borbama do konačnog oslobađanja Republike Hrvatske.

KUSONJE I TOP 1

Ostaci oklopnog vozila TOP 1 s kojim su pripadnici A satnije Bjelovar i hrvatski policajci upali u zasjedu u Kusonjama 8. rujna 1991. godine ustupljeni su sa strane Grada Pakraca Društvu za očuvanje hrvatske vojne tradicije, te idu u obnovu koja će se raditi u bjelovarskom bravarskom obrtu MA-PA.

Nakon obnove, vozilo će biti dostupno javnosti, odnosno izloženo na otvorenom prostoru Galerije “Barutana 1991.”, kako bi svjedočilo tragičnim, ali i slavnim vremenima hrvatske suvremene povijesti.

Hrvatski branitelj i pripadnik A satnije Pero Drmić vozio se improviziranim vozilom u rujnu 1991. godine koji je sudjelovao u pokušaju spašavanja bjelovarskih branitelja.

-Dosta je emocionalno ovako govoriti. Sjećanja naviru, ovo su ostaci vozila u kojem su bjelovarski branitelji, pripadnici A satnije, otišli braniti grad Pakrac, otišli braniti Hrvatsku i znamo kako je to završilo. Nažalost nema ih više, ali ušli su u legendu – Pero Drmić.