KOMENTAR BBB su bili jedini koji su s ponosom nosili Dinamov dres u Minhenu

Bilo je to, istovremeno, degutantno i poučno iskustvo. Prije svega, koliko god smo kroz povijest imali i ljubavi i sukoba, moram izraziti zahvalnost Bad Blue Boysima koji su 17. rujna 2024. bili jedini koji su s ponosom nosili Dinamov dres. Iako ponekad znaju izaći izvan okvira, zaslužni su za progon pljačke i sitničarenja iz Maksimirske 128, kao i za približavanje broju od 50 tisuća članova – brojci koju klub nije vidio još od zlatne 1982. godine. Njihov glas i strast zapamtila je i prepuna Allianz Arena. Nažalost, ono što će svaki Dinamov navijač pamtiti još dulje od atmosfere – je ovaj noćni nogometni horor.

Svi smo znali tko je Bayern – jedan od pet najvećih klubova u povijesti nogometa, godinama neprikosnoveni vladar njemačkog nogometa. No, ovo je momčad koja, usprkos svojoj snazi, nakon prošlosezonskog gubitka naslova i dalje zna biti ranjiva, posebno u obrani. To su pokazali i Petković i Ogiwara, koji uz novog trenera i pristojnu dozu talenta, mogu Dinamo vratiti na pravi put. Ipak, Kompany je tek započeo svoj posao, i jasno je da je pred njim dug put.

Vjerujem da je belgijski stručnjak očekivao žestoku borbu, a ne tek lošu trening-utakmicu. Zapravo, moglo bi se reći da su igrači Dinama, nakon rezultata 9:2, kući trebali ići pješice. Jakirović je logično pokušao zatvoriti prilaze golu, ne dozvoliti Bayernu da prikaže puni potencijal. No, momčadi nisu ni kako treba kročile na teren, a Bayern je već vodio 2:0, s još dva poništena pogotka. Svaka sljedeća akcija donosila je novu stopostotnu šansu, dok Dinamo nije mogao ni dotaknuti loptu, kamoli suparnika. Nisu uspjeli niti napraviti prekršaj jer su Bavarci jednostavno bili – neuhvatljivi. Ni jedan Dinamov red nije funkcionirao, niti je itko od igrača izgledao kao da je spreman za ovaj izazov – ni fizički ni mentalno.

Treba uzeti u obzir Bayernovu reputaciju, status, financijsku moć i činjenicu da igraju u daleko jačoj ligi, ali teško je zamisliti da su i oni sami ikada imali sličnu utakmicu – protiv momčadi koja jednostavno ne može držati loptu, iznijeti je iz svoje polovice ili kreirati smislen napad. Kada su Petković i Ogiwara uspjeli nekako smanjiti rezultat na 3:2, činilo se da bi tada netko trebao preuzeti kontrolu, postaviti momčad i barem pokušati pružiti otpor. No, Bayernov napad izgledao je tako nezaustavljivo, kao neka neizbježna utopija.

Qarabag je u Maksimiru promašio svoje prilike, ali sjajna Nevistićeva večer i doza sreće donijeli su Dinamu Ligu prvaka. Međutim, ono što se dogodilo nakon reprezentativne pauze zahtijeva dublju analizu. Jer Dinamo je u Münchenu jasno pokazao kako svaki vikend igra protiv momčadi koje nisu ni blizu europskom vrhu. Ova napuhana slika domaćeg nogometa, koja se urušava čim klub pređe granice Hrvatske, samo potvrđuje da više živimo u iluziji o tome tko će srušiti Dinamo s trona, nego u stvarnom razvoju kvalitete unutar klubova.

Nakon ovog najtežeg poraza u povijesti Dinama, ostaje – gorak dojam. Nitko ne očekuje da ćeš nadjačati Bayern, ali skrivati svoje slabosti iza veličine suparnika nije dostojno ozbiljnog kluba. Trener Jakirović ispričao se svima, ali nije ponudio jasan odgovor zašto je momčad izgledala ovako slabo.

Ne sumnjam da su svi željeli dati sve od sebe u ovoj utakmici, ali nakon konačnih 9:2, tragedija je tim veća. Većina ovih igrača igra nogomet između 15 i 20 godina, pa ako ih nije sram nakon ove noći u Münchenu, onda zaista ne zaslužuju nositi Dinamov dres. Tko god ne može dostojno braniti Dinamove boje u ozbiljnim europskim utakmicama, trebao bi odmah odstupiti!

** Stavovi i mišljenja iznesena u kolumnama i komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta Uredništva Portala Dnevnih Novosti već isključivo mišljenje i stavove njihovih autora**