Što stoji u pozadini Orbanovog ‘plača‘ za našom velikom lukom? Ovo su povijesne činjenice koje svatko mora znati, a govore same za sebe.
„Oni koji imaju pomorska pristaništa, mogu sebi tankerima dovesti naftu“, izjavio je prošlog tjedan mađarski premijer Viktor Orban.
Prema onome što prenosi poznati dnevnik Politico Orban je rekao i sljedeće:
„I mi bismo imali luku da nam je nisu oduzeli“.
Komutirajući ove riječi Politico je protumačio kako se iza svega krije dalmatinska luka Rijeka, koja pripada Hrvatskoj koja je, kao i Mađarska, članica Europske unije.
Osim vrlo lošeg poznavanja europskog zemljopisa komentator dnevnika Politiko slabo poznaje i vrlo složenu povijesnu pozadinu u kojoj su Hrvatska i Ugarska imale preko osam stoljeća zajedničke državnosti.
STOLJEĆA ZAJEDNIČKE DRŽAVNOSTI
Naime, nakon smrti kralja Zvonimira krajem 11. stoljeća u Hrvatskoj je uslijedilo razdoblje unutrašnjih sukoba, ali i vanjskih sukoba sa mađarskim kraljevima iz obitelji Arpadovića. Ti su kraljevi, preko Zvonimirove supruge Mađarice Jelene, polagali legitimno pravo na hrvatsko prijestolje koje je početkom 12. stoljeća ostvario Koloman Arpadović mladiću koji je učio za svećenika i koji je, prema sjećanju suvremenika bio ljubitelj knjiga. U srednjovjekovnoj Europi, kada je politika uglavnom vođena mačem, to nije bila naročita referenca za budućeg vladara.
No, pokazalo se da je upravo Kolomanov intelekt, formiran u krilu Katoličke crkve, bio sposoban pronaći pravo rješenje za problem neposlušne hrvatske elite koja je, prema riječima legedndarnog hrvatskog povjesničara Stjepana Antoljaka, jedina u tadašnjoj Europi, bila uspješna u nakani da stranom kralju nametne svoje uvjete.
Stoga je Koloman sa 12 najutjecajnijih predstavnika hrvatske plemićke elite godine 1102. potpisao ugovor koji se danas najčešće naziva "Pacta Conventa" i čiji se izvornik dugo čuvao u Splitu.
Iako danas još uvijek prevladava uvjerenje da je ovaj ugovor sklopljen na stoljetnoj granici dvaju kraljevstava, Dravi, novija istraživanja ukazuju da je mjesto sklapanja tog ugovora bio hrvatski kraljevski grad, Biograd na moru.
Povijesno Ugarsko kraljevstvo obuhvaćalo je današnju Slovačku, mali dio današnje Ukrajine, zapad današnje Rumunjske, Vojvodinu te današnju hrvatsku Baranju. Što se Hrvatske tiče povijesna Ugarska je, pojednostavljeno rečeno bila, dva u jedan, odnosno tvorba koja je obuhvaćala dva kraljevstva, Hrvatsku i Ugarsku. Ovaj nas je savez jedno vrijeme povezivao sa područjem od Jadrana do Baltika sa Italijom ali i Balkanom, kuda se u 14. stoljeću protezao utjecaj kralja Ludovika I. Anžuvinca koji je, usput budi rečeno, bio oženjen bosanskom princezom Elizabetom.
Ovaj savez se suprotstavio strašnim Osmanlijama, ali se u više navrata bunio protiv centralizma austrijskih Habsburgovaca. Proizvod ovog saveza je bio je slavni hrvatski junak Nikola Šubić-Zrinski i poznati hrvatski zavjerenici Fran Krsto Frankopan i Petar Zrinski.
U XIX. stoljeću ovaj je savez postao vrlo neravnopravan pa je nagodbenim ustavnim zakonima iz 1867. i 1868 Hrvatska, iako nominalno suverena i jedinstvena država, ostala podijeljena između Beča i Budimpešte.
„RIJEČKA KRPICA“
Iz ovog vremena u hrvatskoj političkoj mitologiji preživjela je tzv. „Riječka krpica“ vrlo gruba ustavna krivotvorina kojom je uprava grada i luke Rijeke dana u ruke vlade u Budimpešti. Preživio je i izraz mađaroni za političare koji su, pod krinkom političke umjerenosti i političke stabilnosti, služili interesima šovinistički mađarske elite. Ostao je zapamćen i ban Khuen Hedervary koji je korupcijom, političkim progonima ali i potiskivanjem građanskih sloboda, Hrvatsku htio pretvoriti u privjesak Mađarske.
Povijesna Mađarska je nestala 4. lipnja 1920., mirovnim ugovorom potpisanim u pariškom dvorcu Trianon. Grad i luku Rijeku Kraljevstvo SHS je četiri godine kasnije ustupilo Italiji.
Kad se zna sve ovo Orbanov plač za Rijekom i slavom povijesne Ugarske iz hrvatske perspektive izgleda kao emocionalna slabost bivše saveznice.
Tako uostalom misli Slovaci koji su u XIX. stoljeću jako stradali od mađarskih progona i koji su Orbanove suze za povijesnom Ugarskom diskretno ignoriraju. Čak što više, slovački premijer Matovič je 12. lipnja 2020. tijekom posjete Budimpešti izjavi:
„Mađari nisu samo naši bliski susjedni nego i bliski prijatelji“,
Zato u pozadini publiciteta koji su dobile Orbanove riječi valja vidjeti vrlo ozbiljno nagađanje koje donosi Foreign Affairs i drugi ozbiljni mediji kako bi se zbog Orbanove bliskosti sa Putinom mogla raspasti dugovječna Višegradska skupina koja povezuje Poljsku, Češku, Slovačku i Mađarsku.
No, o tome preciznije drugi put, kada se razbistri kontroverza oko mogućeg Orbanovog blokiranja novih europskih sankcija protiv Rusije.
