Svjetski rat protiv braka i obitelji
Ideološka kolonizacija Hrvatske
Vjerujem da ovu rečenicu, veliku i duboko duhovnu misao papa Franje, niste nigdje čuli ni čitali u našim medijima. Zašto? Pa zato što naši elektronski i pisani mediji pišu selektivno, tj. samo ono što njima odgovara. „Veliki neprijatelj braka je rodna ideologija. Danas vlada svjetski rat protiv braka. Ne vodi se pomoću oružja, već pomoću ideološke kolonizacije. Zbog toga je važno braniti brak od ove kolonizacije! Brak je nešto najljepše što je Bog stvorio.” Ne samo što ovu misao niste čuli iz usta nekog novinara, nego je niste čuli ni iz usta naših političara koji se „zaklinju“ da su demokršćani. Ne mogu tu rečenicu preko svojih usta „prevaliti“ oni koji su završili fakultete na kojima su ih indoktrinirali da postanu režimska ili prostranačka „piskarala“. I novinare i većinu političara učili su da je Crkva staromodna, da nema moderan pogled na svijet, čovjeka, obitelj i društvo. Citirati papu, kako god se on zvao, nije cool. To je većini njih, novinara i političara, demode. Radije će citirati nekog „profesorčića“ s Filozofskog fakulteta ili nekoga tko je trenutno podoban kao mjerilo za sve i svašta na javnoj ili komercijalnoj televiziji. Sve naprijed citirano rekao je papa Franjo u govoru svećenicima, redovnicima, redovnicama, sjemeništarcima i pastoralnim djelatnicima u Gruziji u listopadu 2016. Na jednom drugom mjestu, u jednoj drugoj zemlji, papa Franjo je rekao: „Čuvajte se nove ideološke kolonizacije koja pokušava uništiti obitelj. Ona ne dolazi iz snova koje nam Bog daje, iz molitve i poslanja koje nam Bog povjerava. Dolazi izvana, i zato kažem da je kolonizacija… I kao što su naši narodi mogli reći ‘ne’ razdoblju kolonizacije, kao obitelji imamo biti vrlo mudri i vrlo snažni, odvažno reći ‘ne’ tim inicijativama kolonizacije, koje bi mogle uništiti obitelj… Svijetu su potrebne snažne obitelji kako bi se nadvladale te opasnosti! Svaka prijetnja obitelji jest prijetnja samome društvu, jer budućnost čovječanstva prolazi kroz obitelj. Stoga štitite svoje obitelji!” (susret pape Franje s obiteljima u glavnoj sportskoj areni u Manili na Filipinima, u siječnju 2015.). Ni to nije bilo zanimljivo našim hrvatskim medijima pa ni to nisu tada prenijeli na portalima ni u tiskovinama, iako su im puna usta problema demografije, populacijske politike. Kakve mi zapravo novinare imamo? Loše, da lošiji ne mogu biti. Trče za aferama, senzacijama, ucjenjuju masone i masoneriju, trče za prljavim materijalnim dobitkom. A urednici? Sačuvaj Bože! Pišu hvalospjeve događanjima koji su sramota za naciju. Boje se svoje sjene, grčevito se drže gazdine politike. To je liberalizam bez granica. Kad bi se o braku i obiteljima brinuli barem jednako kao o LGBT zajednicama trebalo bi im skinuti šešir. No, budući da danas šešir rijetko tko nosi, neće ni biti potrebe skidati ga u znak odobravanja i pozdrava nekoj dobroj novinarskoj temi o zdravim obiteljima.
Filozofsko poimanje obitelji
„Obitelj je osnovna društvena skupina, povezana srodstvom, utemeljena na braku i zajedničkom životu užega kruga srodnika, prije svega roditelja, koji se brinu o djeci (svojoj ili posvojenoj) te ih odgajaju. U strogo filozofskom smislu, zasnivanje obitelji počiva na spolnoj jednakosti muškarca i žene… Svrha zasnivanja obitelji sastoji se od četiri bitna čimbenika: obitelj se biološki zasniva radi produžetka vrste, ontološki radi međusobnoga podupiranja supružnika u ozbiljenju njihovih temeljnih ljudskih mogućnosti, gospodarsko-etički radi međusobnog potpomaganja, njegovanja i brige za opći boljitak cjelokupne obitelji i društva, te odgojno-obrazovno radi priprave djece za dostojno obnašanje budućih obiteljskih, društvenih i državnih funkcija.“ ( Filozofski leksikon ) O obitelji su pisali I. Kant i G. W. F. Hegel. A davno prije njih Platon i Aristotel.
Katekizam Katoličke Crkve
Narav obitelji
2201 Bračna zajednica temelji se na supružničkoj privoli. Brak i obitelj usmjereni su dobru supružnika te rađanju i odgajanju djece. Ljubav između muža i žene i rađanje djece utvrđuju osobne odnose i prvotne odgovornosti među članovima iste obitelji.
2202 Muž i žena ženidbom sjedinjeni čine, zajedno sa svojom djecom, jednu obitelj. Ta ustanova prethodi svakom priznanju sa strane javne vlasti, ona se nameće sama po sebi. Treba je promatrati kao redoviti odnos prema kome vrednovati različite oblike srodstva.
2203 Stvorivši muža i ženu Bog je ustanovio ljudsku obitelj i providio je osnovnim ustrojstvom. Članovi obitelji jesu osobe jednaka dostojanstva. Radi zajedničkog dobra njezinih članova i društva, u obitelji postoje različite odgovornosti, prava i dužnosti.
Kršćanska obitelj
2204 „Kršćanska obitelj pruža izrazitu objavu i ostvarenje crkvenoga zajedništva; stoga se može i treba zvati „domaća Crkva“. To je zajednica vjere, nade i ljubavi. U Crkvi zadobiva osobitu važnost, kako je očito iz Novoga zavjeta.
2205 Kršćanska obitelj je zajedništvo osoba, znak i slika zajedništva Oca, Sina i Duha Svetoga. Njezina roditeljska i odgojna služba odsjaj je Očeva stvoriteljskog djela. Obitelj je pozvana s Kristom dijeliti molitvu i žrtvu. Svakodnevna molitva i čitanje riječi Božje jača u obitelji ljubav. Kršćanska je obitelj blagovjesnica i misionarka.
2206 Odnosi u obitelji sadrže bliskost osjećaja, sklonosti i probitaka, što se osobito rađa iz uzajamnog poštovanja među osobama. Obitelj je povlaštena zajednica pozvana oživotvoriti „ljubaznu otvorenost duha među supružnicima i… trajnu suradnju među roditeljima u odgoju djece“.
Kolonizacija Hrvatske
Mislim da već i svaki srednjoškolac u Hrvatskoj zna da smo postali kolonija i da smo ekonomski kolonizirani. Ne želim se upuštati u raspravu o pojedinostima i načinima koloniziranja nekad hrvatskih banaka, telefonije, i koloniziranje od velikih trgovačkih korporacija. Poslije te kolonizacije na red je došla ideološka kolonizacija, o kojoj nitko ne piše. „U Europi, u Americi, u Latinskoj Americi, u Africi, u nekim azijskim zemljama, postoje prave ideološke kolonizacije. I jedna od tih – kažem to jasno s ‘imenom i prezimenom’ – je rodna ideologija! Danas se djecu – djecu! – u školi tome uči: da svatko može birati svoj spol. A zašto to uče? Zato što imaju knjige osoba i institucija koje daju novac. To su ideološke kolonizacije, koje podržavaju i vrlo utjecajne zemlje. I to je užasno. Bog je stvorio muškarca i ženu. Bog je stvorio svijet takvim-i-takvim, a mi činimo protivno” (papa Franjo na susretu s poljskim biskupima, Krakov, 27. srpnja 2016.). To je duhovno-intelektualna kolonizacija, koja se skriva iza rodne ideologije. Papa jasno kaže da tu kolonizaciju financiraju razne institucije i neke države, koje daju novac za širenje užasa koje će sa sobom donijeti rodna ideologija. Nije to pusta priča, nego stvarnost, činjenica viđena i doživljena u praksi svakodnevnog života. „Otac iz Francuske nedavno mi je ispričao kako je za stolom razgovarao sa svojim djetetom… Pitao je dječaka što želi biti kada odraste i ovaj mu je odgovorio: Djevojka. Otac je shvatio kako djecu u školi uče rodnu teoriju. To je protiv naravnog zakona. Jedno je kada osoba ima tu sklonost ili čak ima operaciju spola. A nešto je drugo kada djecu u školi tome uče kako bi promijenili njihov mentalitet. I to je za mene ideološka kolonizacija” (tiskovna konferencija na povratku iz Gruzije i Azerbajdžana, listopad 2016.).
Umjesto zaključka
Zadatak i poslanje katoličkih novinara, ili novinara koji se smatraju katolicima, profesora, učitelja i političara koji se nazivaju katolicima jest da postanu svjesni razorne moći rodne ideologije, svjetskog rata protiv braka i obitelji. Ne može se u crkvi ispovijedati jedno, a u praksi se zalagati za nešto drugo. Kršćansku savjest treba izgrađivati u skladu s crkvenim naukom i Svetim pismom. Može li političar-katolik glasovati za nešto što se protivi temeljnom nauku Crkve? Vidjeli smo da može. Mogu li mediji neprestano propagirati ugroženost LGBT pojedinaca i udruga? Vidjeli smo da mogu. Možemo li barem ponekad u hrvatskim medijima čitati ili od tih medija slušati o katoličkom nauku o braku i obitelji? Vidjeli smo da ne možemo. Tko je onda ugrožen? Nisu li ugroženi katolici, iako su u Hrvatskoj većina? Kako je to moguće? Lako. Ovako: svi glavni mediji, sve kulturne institucije u rukama su onih koji mrze ili, najblaže rečeno, ne vole Katoličku crkvu, a to su dojučerašnji indoktrinirani komunistički ljevičari, koji su, gle čuda, preko noći postali veliki liberali i još veći „demokrati“. Kako je pak to moguće, tj. kako je moguća njihova takva preobrazba? Ne, nisu se oni preobrazili. Oni su bili i ostali na strani jačega. Oni uvijek dobro znaju tko ima glavnu riječ, tko je moćan. I uvijek su na toj strani. Jer imaju poslušnički, sluganski mentalni sklop. Lako je vikati u korist moćnika. Treba imati hrabrosti pa podviknuti protiv moćnika. E, to je već malo teže. To mogu samo odvažni, oni koji su spremni podnijeti žrtvu za istinu i pravdu. Zanimljivo, taj sluganski mentalni sklop istodobno uvijek dobro nanjuši odakle novac pritječe. Pa se takvi uvijek nekako nađu na toj unosnoj strani. I, naravno, uvijek profitiraju. Oni misle da je narod glup, da šutljiva većina ništa ne razumije. Ne, ne, narod uvijek ima duboku mudrost. Pa, iako su toj šutljivoj većini, i njihovoj mudrosti, zapriječeni svi putovi u velike medije, njoj je sve jasno. Zna narod tko koga ideološki kolonizira u Hrvatskoj. I zašto. Narod već odavno zna da od velikih hrvatskih medija može očekivati mnoštvo prešućivanja i manipulacija, u najboljem slučaju poluistina. A poluistina je često ubojitija od laži. Narod još uvijek šuti, ali zna da je istina „voda duboka“.
